Ono čemu nije mjesto u svijetu uopće, tome nije mjesto ni u knjigama za djecu: veličanje zločina, nasilja, pretvaranje kriminalaca u junake i slične stvari ne bi trebale biti u slikovnicama. Takve se teme mogu prihvatiti u književnosti za odrasle, ali mislim da su to teme koje na dječju psihu mogu krivo djelovati.

Mene nose zabavne priče, važno mi je da nisu dosadne, patetične, da nisu po temi stereotipne, dakle, shvaćam da mora biti slikovnica o pranju zuba i ruku, ali nije dobro da su previše opterećene porukom. Važno je da slikovnice nisu rađene kalkulantski, s izričitom namjerom da budu dobre i odgojne za djecu, to mene jako smeta, baš je pozerski.

Zašto mislim da je ova knjiga posebno vrijedna? Zato što su je pisali mladi za mlade. Tekstove u knjizi pisali su mnogi stručni mladi ljudi, njih 18, koji se u svom krugu susreću s mnogim pitanjima i problemima kojima se bave u ovoj knjizi. Kao što sam već spomenula, a vidljivo je i iz podnaslova, knjiga je znanstveno utemeljena, a ipak sasvim jednostavno pisana i lako prohodna za čitatelja kojeg možda ne...