Kako nastaju ilustracije Dominika Vukovića i zašto se s grafike prebacio na ilustraciju? Koja je za njega razlika između slikarstva i ilustracije? Što su za njega dobre knjige i slikovnice i što ga inspirira na stvaranje? O ovim i brojnim drugim temama s ilustratorom Dominikom Vukovićem razgovarat će književna kritičarka i teoretičarka Marija Ott Franolić.

Jako volim ispreplitanje realističnog i bajkovitog, obožavam magijski realizam i mislim da se to dobro vidi u ovoj slikovnici, a želja mi je da se vidi i općenito u mom radu. Svakodnevicu oduvijek doživljavam kao punu čarolije, mislim da to djeca vrlo dobro prepoznaju. U kući ili u biblioteci mogu se otvoriti neka vratašca koja će vas odvesti tko zna kamo, svašta se može doživjeti na mjestima na kojima...

Kad dobijemo slikovnice za žiriranje na Ovci, iznenadim se uvijek iznova kad vidim tu hiperprodukciju, posebno s ilustratorske strane. Pritom znam da se na jednoj slikovnici radi mjesecima, ako je želiš ozbiljno napraviti. Valjda se danas kod nas nikome ne isplati uzeti toliko vremena: naprave najbrže što mogu jer su honorari mali i od njih se ne može živjeti.

Strpljenje se vježba, a površnost treba osvijestiti i moći prepoznati. Kao što ste rekli, svi smo bombardirani insta rješenjima, ali to podrazumijeva i prikazivanje idealnih odnosa, samopouzdanja na pretek, savršeno uređenih života, jutarnjih rutina koje traju pet sati. Mislim da to itekako utječe na to kako pristupamo i što očekujemo od procesa, rada, života.

Ako crtam za sebe, onda je to neka vrsta terapije i prepuštanja procesu. Kad bi netko pratio moju moždanu aktivnost u tom trenu mislim da bi bila skoro pa mrtva, ne bi je uopće bilo, sve dok ne napravim nešto krivo ili jako dobro, onda se malo upalim i shvatim gdje sam i da je prošlo par sati, a između sam isključena i taj mi je proces ugodan.