Novu zbirku Katje Grcić, najmanje zbog onog najuočljivijeg koncepcijskog trika, pošteno je smjestiti u sam vrh prošlogodišnje domaće produkcije. S druge strane, Matićev angažman ukazuje i na izlete uspješnih prozaika u poeziju koji, makar se o tome najčešće tek šapuće, ne završavaju uvijek dobro. Neotradicionalizam sam po sebi nije nužno manje vrijedan, a pojedini tekstovi zbirke to i dokazuju.

'Pisma Ziti' su izvor je iz kojeg će ponajviše izvući ljudi s iskustvom života u zajednici. Autoričina junakinja također je dio jedne takve zajednice, gnijezda koje proverbijalno grije i smrdi istovremeno, i u svojim previranjima neprestano se klacka između zova nesigurnosti vanjskoga i duhovnog komfora u kojem nema izazova, ali zato ima mnogo utjehe.