O kojoj se god razvojnoj ili obrazovnoj razini radilo, svi redom svjedoče o istom – što se više u jeziku opustimo, što više slobode dopustimo i sebi i drugima, što više doista slušamo druge i uspijevamo se s njima sporazumjeti o onome o čemu i mi i oni imamo što reći, to je veća vjerojatnost da ćemo biti spremni ući u svijet pismenosti.

Mnogi mladi roditelji nisu (sasvim) svjesni toga da se djeci može čitati već od najranije dobi i da time i sebi i djeci stvaraju mirno okruženje ispunjeno zajedništvom, da uspostavljaju mali osobni ritual koji se iz dana u dan ponavlja (a zna se koliko mala djeca trebaju takve rituale) i da, na kraju krajeva, na još jedan način prate i podupiru razvoj svoga djeteta.