Godine (ne)čitanja : Odgovornost medija za popularizaciju knjige i čitanja

Početak novog milenija obilježila je i trivijalizacija hrvatskih medija koja se pokazala pogubnom za tretman knjige ne samo u medijima nego i u široj javnosti, a naročito od 2004. godine i razornog tsunamija akcije "Knjige uz novine" koji je preplavio hrvatsko tržište stotinama tisuća jeftinih knjiga, kako po dumping cijeni tako i po tehničko-sadržajnoj izvedbi (npr. eksploatacija starih prijevoda). Otprilike u isto vrijeme u novinama se već počeo smanjivati prostor za sadržaje iz kulture, nestaju klasične rubrike kulture ili se stapaju s rubrikama spektakla i zabave, novinska književna kritika postaje više izuzetak nego pravilo.

Ipak, u jeku akcije prodaje knjiga uz novine u sklopu Jutarnjeg lista tih godina izlazi  poseban tjedni prilog Bestseller koji je fokus stavljao u najvećoj mjeri na knjige (jer se nadovezao na u tom trenutku još uvijek profitabilni projekt knjiga uz novine), a u manjoj na glazbu i film. No, nakon nekoliko godina tj. čim se počela drastičnije smanjivati profitna margina prodaje knjiga uz novine, novinski izdavači knjiga počeli su gubiti interes za knjigu, pa EPH gasi i Bestseler. Doduše, i Večernji list i Jutarnji list zadržavaju svoje tjedne subotnje priloge, Obzor odnosno Magazin, u kojima je kultura još uvijek zauzimala kakav-takav prostor, i ti se prilozi uz koncepcijske oscilacije nastavljaju objavljivati i danas. Ali, nakon što se prvotni profitni entuzijazam oko knjige velikih hrvatskih korporativnih nakladnika poput apomenutih EPH ili Styrie povukao, iza njega ostalo je devastirano i u velikoj mjeri uneređeno tržište knjiga.

Kasnije je prestankom izlaženja  Vjesnika 20. travnja 2012. izgubljen još jedan značajan prostor namijenjen knjizi, iako je u godinama prije konačnog gašenja Vjesnik rapidno gubio publiku a njegov je doseg pao vrlo nisko, pogotovo tiskanog izdanja, ali je zato internetsko izdanje bilo znatno čitanije. Riječki Novi list nedjeljom objavljuje posebni prilog iz kulture Mediteran čiji se broj s godinama smanjuje ali izlazi i danas, dok je npr. sličan prilog Arterija Slobodne Dalmacije ukinut u jesen 2012. godine. Kultura (pa i knjiga) se donekle prati i u Glasu Slavonije... no sve je to premalo.

Posljedično se medijsko informiranje o knjižnoj produkciji hrvatskih nakladnika mahom sve više svelo na praćenje komercijalnijih izdanja, i to većinom onih knjiga koje objavljuju najveći hrvatski nakladnici koji su u međuvremenu uspjeli ekipirati i osnažiti svoje PR odjele, i na taj se način izborili za kakav-takav prostor u kojem će reklamirati svoje uspješnice.

Posljedica navedenih uređivačkih koncepcija, ali i dugogodišnje nesposobnosti države da se kvalitetnije i bez političko-interesnog kalkuliranja pomogne medijskom sektoru, jest da se za razliku od popularnijih beletrističkih i publicističkih naslova vrlo slabo prati produkcija društveno-humanističkih izdanja, dok znanstvena knjiga sve to vrijeme, pa tako i danas, postaje potpuno nevidljiva, bez i najelementarnijih informacija o njoj.

Iako su tadašnje vodeće novine za kulturu i društvena zbivanja Zarez (1999. - 2016.) i Vijenac (od 1993.) davale znatniji prostor sadržajima vezanim uz knjigu, njihov je doseg bio i ostao nemjerlljivo manji nego li je to doseg dnevnog tiska, iako su se možda te razlike u nakladama smanjile posljednjih godina kada su drastično opale naklade tiskovnih izdanja dnevnih novina koji su jednako tako postale niskonakladne. Na žalost, spomenute specijalizirane novine za kulturu nisu znale npr. kombiniranjem tiskovnog i internetskog izdanja pronaći mogućnosti širenja publike koju bi dodatno zainteresirali za teme iz kulture, pa tako i one o knjigama i čitanju.Treba spomenuti da je nerijetko i svjetonazor uredništva i ideološka "ušančenost" ograničavajući faktor koji onemogućuje da se knjižna produkcija u Hrvatskoj sveobuhvatnije i kvalitetnije prati kroz prikaze knjiga ili razgovore s autorima. 

Puno bolja situacija nije bila niti na Hrvatskoj radio televiziji, jer u to se vrijeme na
HTV-u emitirala tek specijalizirana 30-minutna emisija o knjizi Knjiga ili život, uz fragmentarne priloge o knjigama i knjiškim temama u emisiji Pola ure kulture te uz koliko-toliko redovite povremene izvještaje mahom s promocija knjiga u emisiji Vijesti iz kulture. Tretman knjige se na HRT-u počelo popravljati tek 2012. nakon pokretanja novog kanala HTV3, no njegov je hendikep, kao u slučaju spomenutih dvotjednika za kulturu Vijenca i Zareza, manji doseg, tj. ciljanje na segment publike koji je vičan konzumiranju sadržaja iz kulture, ali ne i na širenje i populariziranje kulturnih sadržaja u šire publike.

No, daleko je lošija situacije po knjigu bila (i ostala i danas) u programima komercijalnih televizija poput RTL-a i Nove TV, gdje je jednostavno – nema, ili vrlo rijetko tek u tragovima. Stoga je, u to vrijeme tek pokrenuta udruga Knjižni blok, kao svoj prvi javni istup s ciljem zagovaranja novih javnih politika i praksi u kulturi, 29. lipnja 2011. godine uputila dopis Agenciji za elektroničke medije čija je dužnost, između ostalog, nadzirati provođenje koncesijskih ugovora od strane komercijalnih televizija, a kojima su se iste obvezale na određeni udio u programu sadržaja iz sfere kulture i obrazovanja. U dopisu se stoji: „Iz navedenog se vidi da u programskoj shemi televizijskih i radijskih dobitnika koncesija - pogotovo kod davanja koncesija na nacionalnoj razini - određeni postotci moraju pripadati i programu za znanost, obrazovanje i kulturu, jer se u suprotnom krši Zakon o elektroničkim medijima. Onim koncesionarima koji u svojoj programskoj shemi, na osnovi koje su se javili na natječaj, nemaju nikakvih kulturnih ili obrazovnih sadržaja koncesija ne bi smjela (odnosno nije smjela) biti odobrena, ili ukoliko je ipak bila odobrena, trenutno stanje u programu takvih koncesionara hitno se mora uskladiti s kriterijima koje propisuje Zakon o elektroničkim medijima.“

Vjerojatno nije potrebno napomenuti da Knjižni blok nikada nije dobio odgovor, niti od spomenute agencije, ali niti od resornih ministarstava kojima je dopis jednako tako bio upućen.

Pokretanjem kanala HTV3 javni servis napokon počinje dobivati željene konture, no koliko god da je HTV 3 bio novoosvojeni prostor za kulturu, ubrzo počinje i migracija pojedinih kulturnih emisija s 1. i 2. programa na HTV 3 koji ima slabiju gledanost, čime se postigao i kontraefekt, stanovito zatvaranje kulture u rezervat.

Zapravo je knjiga najveći prostor prostor dobivala (a tako je i danas!) u emisijama na 3. programu Hrvatskog radija, i u pravo je Hrvatski radio onaj medij u čijim se programima (HR1 i HR3), kroz nekoliko profiliranih emisija (Bibliovizor, Katapultura, Kutija slova…) te različite druge informativne emisije o knjizi i dalje češće govori i izvještava nego li u drugim radijskim i televizijskim programima.

Od komercijalnih internetskih medija najviše je prostora kulturi, pa i knjizi, poklanjao Tportal kojeg kao samostalnu elektroničku publikaciju izdaje istoimeni telekom operater, koji je čak ustanovio i danas vrlo utjecajnu književnu nagradu roman&tportal. Književna nagrada tportala utemeljena je 2008. godine s ciljem valorizacije domaće književnosti te promidžbe hrvatskih autora i izdavača, a dodjeljuje se autoru ili autorici najboljeg romana napisanog na hrvatskome jeziku i izdanog kod izdavača registriranog u Republici Hrvatskoj. Primjer te nagrade, baš kao i nagrada Jutarnjeg lista (u međuvremenu obustavljena) ili Večernjeg lista (za kratku priču) pokazao je da je moguća sinergija privatnog biznisa i promoviranje kulturnih sadržaja u jednom korporativnom mediju, pod uvjetom da odluka o održavanju nagrade nije vođena isključivo profitno-promotivnim motivima.

Početkom 2000-ih u smislu promoviranja knjige i kulture čitanja najveći iskorak učinili pojedini internet blogovi i portali, od kojih su neki od njih i najuže specijalizirani za knjigu (blog Knjiški moljac pokojnog Božidara Alajbegovića, portali Moderna vremena Info, Booksa, Najbolje knjige i dr.) a neki koncepcijski i šire pokrivaju kulturu (Kulturpunkt, Arteist…). Oni su zapravo postali zadnja linija obrane koja omogućuje da se piše/čita o kulturi (pogotovo onoj nezavisnoj) pa tako i o većem broju novih izdanja hrvatskih nakladnika. Zahvaljujući njima mogu se pročitati ne samo kratke informacije, najave promocija i sl., već i autorski kritički prikazi pojedinih izdanja, razgovori, eseji, obrade tema… ali većinom su im u fokusu djela lijepe književnosti, a rjeđe publicistike i stručne knjige.

Na žalost, do danas zapravo nije pronađen model po kojem bi se te internetske platforme mogle kvalitetnije samofinancirali i subvencionirati, a bez izraženije profesionalizacije istih, solidnijih plaćanja suradnika za njihove tekstove, uredničkih timova i ostalih troškova neće se moći dogoditi njihov još kvalitetniji iskorak na novu razinu informiranja o svim aspektima hrvatskog tržišta knjiga koji bi mogli zanimati i širi krug ljudi senzibiliziranih za knjigu, a ne samo profesionalce u branši (uključujući i autore/ice).

Pomalo neočekivano, u sklopu tjednika Express od 2013. godine počinje izlaziti knjižni podlistak Best Book (na 16 stranica), i u prvoj fazi je bio dostupan ograničenom broju čitatelja Expressa. Kulturenoj javnosti je bilo neobično da se baš nakladnik vrlo tiražnih ali tabloidnih dnevnih novina 24sata odlučio za potez od kojeg su već odavno odustali etablirani i „ozbiljni“ nakladnici – izdavati mjesečni dodatak o knjigama i kulturi čitanja. Ali i skeptici su morali priznati da su pokretači Best Booka prepoznali važnost hrvatske knjige i čitanja, bez obzira što je koncepcijski više okrenut komercijalnijim beletrističkim i publicističkim izdanjima, bez praćenja znanstvene knjige, ozbiljnije društveno-humanističke literature i sl. S druge strane, čak je i ona zahtjevnija publika mogla u sadržaju BestBooka u određenoj mjeri pronaći knjige od svoga interesa.

Zahvaljujući i podršci tada još uvijek vrlo proaktive udruge Knjižni blok, od 2018. godine BestBook počinje izlaziti kao punokrvni mjesečni prilog na 64 stranice, još uvijek uz tjednik Express, ali sada kao i fizički izdvojeni, samostalni prilog. A kao svojevrsnu nadopunu izdavanju Best Booka, Express je 2017. pokrenuo i književnu nagradu Fric, za najbolju knjigu fikcijske proze u Hrvatskoj.

Godine 2021. je Hanza medija (bivši EPH) nakon duge pauze ponovno pokrenula mjesečni prilog za kulturu Svijet kulture, kao svojevrsni "nastavak" na nekadašnji prilog Bestseller, no nakon samo godine dana izlaženja uprava je odlučila obustaviti njegovo izlaženje (ekonomska kriza, povećani troškovi tiska) pa se ukupni prostor pisanja o knjigama u tiskovnim medijima i opet smanjio.

* u ovom tekstu nisu obuhvaćeni pokušaji specijaliziranih revija za knjigu Moderna vremena (1995.-1999.) i Op.a (2001. – 2007.), rađenih prema inozemnim poslovnim izdanjima kao što su američki Publisher's Weekly ili engleski Bookseller, kao niti brojni projekti na društvenim mrežama, koji će biti predmet nekog idućeg priloga.

 

Razvidno je da mediji imaju ne malu odgovornost za percepciju i status knjige i čitanja u društvu, no problematika hrvatskog medijskog sektora je poprilično kompleksna, tako da njegova neuređenost direktno utječe i na prisutnost tj. količinu sadržaja o kulturi, knjigama i čitanju u medijima. Sveopći konzumerizam koji je na svim razinama zahvatio hrvatsko društvo jednim se dijelom dogodio i pod utjecajem medija i upliva marketinške industrije na sadržaj medija, i danas u Hrvatskoj teško da se može reći da imamo ozbiljnije i kvalitetnije dnevne novine, bez obzira iz kojeg ideloške pozicije kritika medija polazila. Iako se ponekad, "na prvu loptu" može učiniti da su mediji zainteresirani za problematiku knjige i čitanja, i to se ponajviše svake godine događa za manifestacije Noć knjige, ali ne traje duže od tog jednog dana/noći. 

Sličan primjer mogao bi biti i najpopularniji Sajam knjige Interliber, no niti jedna zagrebačka dnevna novina nema u tjednu trajanja Interlibera neki specijalni separat kojim bi se ne nužno samo iz marketinških već i zbog kulturoloških razloga pozivala publika na sajam, predstavljale nove knjige, događanja... "Odgovornost" medija ne može se događati samo ako je riječ o plaćenom prostoru, ili o kakvom native članku koji glumi objektivno novinarsko izvješćivanje, mediji bi morali i bez računice proizvoditi kvalitetne novinarske sadržaje, pa tako i one iz područja kulture, odnosno o knjigama i nakladništvu.

Jer, ukoliko to ne rade država bi trebala imati mogućnost primjene "mrkve i batine" što je najlakše izvedivo putem određivanja visine stope PDV-a, poreznih olakšica medijskim nakladnicima ili čak i subvencijama za pojedine projekte (Ministarstvo kulture i medija u sklopu potpore časopisima subvencionira izlaženje i Best Booka i Svijeta kulture).

Jer, ako npr. Nacionalna strategija poticanja čitanja napokon i postigne neki zamah, ako iz sfere strateškog dokumenta intenzivnije iskorači i u život knjige tj. u fazu praktične provedbe, pomoć medija će u tome biti prijeko potrebna. 

** Serijal tekstova "Godine (ne)čitanja"  objavljen je uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem provedenog Javnog poziva za ugovaranje novinarskih radova u elektroničkim publikacijama. Dozvoljeno je prenošenje sadržaja uz objavu izvora i Autora.