Ivo Andrić : Razvoj duhovnog života u Bosni pod utjecajem turske vladavine

Ivo Andrić: Razvoj duhovnog života u Bosni

Razvoj duhovnog života u Bosni Andrić Ivo

Čitatelji koji imaju naviku da prvo kada uzmu knjigu u ruke pogledaju posljednje i prve rečenice pomalo će ostati zatečeni kada otvore doktorsku disertaciju Ive Andrića, naslovljenu „Razvoj duhovnog života u Bosni pod utjecajem turske vladavine“. Posljednja rečenica glasi: „I ovdje se djelovanje islama pokazalo kao krajnje sputavajuće i neplodno.“ Prve dvije: „Govorilo se da je osvajanjem Carigrada 'zadana rana europskoj civilizaciji'. Vjerojatno je malo zemalja koje su okrutnije i bolnije od Bosne osjetile taj udarac.“

Godine 1923. Ivo Andrić je privremeno otpušten iz diplomatske službe Kraljevine SHS. U srpnju mjesecu donesen je „Zakon o činovnicima i ostalim državnim službenicima“ prema kojem su diplomatski činovnici svih rangova morali imati fakultetsku diplomu. Andrić nije imao završen fakultet, pa je u studenom iste godine upisao nastavak studija na Filozofskom fakultetu u Grazu. Sustav studiranja u Austriji nudio mu je mogućnost da studij završi ili državnim ispitom, ili pisanjem doktorske disertacije. Andrić se odlučio za disertaciju i u roku od šest mjeseci na njemačkom jeziku napisao doktorski rad pod naslovom „Razvoj duhovnog života u Bosni pod utjecajem turske vladavine“.

Profesori mentori disertaciji su dali prolaznu ocjenu. Ali uz određene primjedbe. Autoru je zamjereno poricanje svakog pozitivnog utjecaja islama na kulturu Bosne i Hercegovine. Premda je u dodatku uvrštena hibridna književnost iz XVII, XVIII i XIX stoljeća, pisana na narodnom jeziku arapskim pismom, Andrić joj uskraćuje svako, i kvalitativno i literarno, značenje. A to i naglašava u zadnjoj rečenici. Negirajući pritom bilo kakav blagotvoran utjecaj islama tokom turske vladavine.

U predgovoru AGM-ova izdanja disertacije profesor Krešimir Nemec navodi burne reakcije koje je Andrićev doktorat izazvao u nadolazećim desetljećima. Britanski povjesničar Noel Malcolm postavio je disertaciju u kontekst teze o „kulturnoj pustoši“ na Balkanu pod turskom vlašću, apostrofirajući Andrićev rad kao djelo puno predrasuda i gotovo karikaturalno antimuslimansko. Bošnjački znanstvenici i intelektualci autoru su pak predbacivali otvorenu „islamofobiju, sotoniziranje bošnjačkog naroda i estetizaciju antibosanstva“. Tako je disertacija pisana zbog zadovoljavanja činovničkih uvjeta postala predmetom žestokih osporavanja.

Sasvim sigurno, ovaj doktorat uzburkava emocije. Andrić piše beletrizirane (kako kaže Nemec) stranice o danku u krvi; navodi ponižavajuće okupatorske zakone; primjere divlje samovolje turske uprave; opisuje tragičnu prometnu i civilizacijsku izoliranost Bosne od Europe – zbog koje je pravoslavno svećenstvo sve do XVII stoljeća prepisivalo knjige!

Ta Andrićeva mračna slika nesretne Bosne priziva anegdotu o projekciji filma o raspeću Krista u Splitu dvadesetih godina. Među publikom koja je tada izlazila iz kina našao se i neki gledatelj toliko potresen viđenim da je počeo vikati kako treba pobiti sve Židove. Sugrađani su ga pokušali smiriti, govorili mu pusti sad to, čemu se uzrujavati, pa to se dogodilo prije dvije tisuće godina. – Je, ali ja sam to tek sad vidio, odgovorio je uznemireni građanin.

I Andrićeva disertacija uznemiruje na sličan način. Napisana je prije gotovo stotinu godina, ali još uvijek rasplamsava emocije. No jasno je da je ne treba čitati današnjim očima. Obranjena je u vrijeme kada su teze o zaostalosti Bosne, o izolaciji, o isključenosti iz renesansnih i prosvjetiteljskih gibanja, o brutalnosti osmanlijske vlasti, uopće o inferiornosti ne-evropskih civilizacija – predstavljale opće mjesto zapadnog diskursa.

Profesori iz Graza predbacili su Andriću poricanje svakog pozitivnog utjecaja islama. I ta je primjedba vrlo zanimljiva. Ona je točna i s historiografsko-kulturološkog, i s političkog gledišta. Ali ona odskače od tadašnjih uvriježenih stavova o Bosni u vrijeme turske vladavine. I zapravo više je dio našeg svijeta, koji pokušava pronaći prostor tolerancije i suživota između povijesno suprostavljenih vjera i civilizacija, nego li svijeta od prije stotinu godina.

Andrić je očito imao drugačiju političku agendu od pokušavanja prolaženja prostora tolerancije. Međutim iza njegove disertacije ne stoji „islamofobija“, već prosvjetiteljski impuls. Politička želja da se Bosna integrira u Europu, otvori utjecajima Zapada, utjecajima progresa… Govorimo dakako o kontekstualiziranju disertacije, njenoj arhivizaciji, deaktivaciji, hlađenju.

„Razvoj duhovnog života u Bosni pod utjecajem turske vladavine“ može se čitati kao eksplozivan tekst. Preko njega može se lako demonizirati islam, turska vladavina, sama Bosna i bosanstvo – ili pak s druge strane sam Andrić! Može ga se i čitati kao predtekst Andrićevim literarnim temama i motivima (Nemec). A može ga se promatrati fenomenološki. Andrić je „Razvoj duhovnog života u Bosni pod utjecajem turske vladavine“ napisao da bi ispunio uvjete za posao u diplomatskoj službi. A onda je disertacijom najavio svoj izvanredni intelektualni potencijal, otvorio svoje glavne literarne preokupacije, i napisao tekst cijelostoljetnih političkih implikacija.
 

( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na portalu Moderna vremena zajednički je financiran od strane Modernih vremena i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

Ivo Andrić

Razvoj duhovnog života u Bosni pod utjecajem turske vladavine

• AGM 07/2017.
• 160 str., meki uvez
• ISBN 9789531744829

Već je navršio 31 godinu kad je u studenom 1923. bio primoran upisati nastavak studija na Filozofskom fakultetu u Grazu i slušati predavanja iz slavenske filologije, povijesti i filozofije. Tadašnji sustav studiranja u Austriji dopuštao je završetak studija ili državnim ispitom (Staatsprüfung) ili pisanjem doktorske disertacije... koja se objavljuje u ovoj knjizi.