James Ellroy : Bijeli Jazz

James Ellroy rođen je 1948. u Los Angelesu, u obitelji niže srednje klase, obilježene majčinim alkoholizmom. Nakon razvoda živio je s majkom. Geneva Ellroy, crvenokosa raspuštenica, dovodila je kući nepoznate muškarce koje je desetogodišnji Ellroy zvao «ujacima».

Jednog jutra u lipnju 1958. njeno tijelo pronađeno je na lokalnom školskom igralištu. Bila je zadavljena, najvjerojatnije silovana. Oko vrata zavezana joj je bila nogavica najlonke. Ubojica, ili ubojice, nikada nisu pronađeni. Ellroy kaže da još i danas, nakon pola stoljeća, zna osjetiti majčin miris: mješavinu L&M cigareta, jeftinog bourbona i jeftinog parfema... Do danas nije niti odustao od potrage za ubojicom.

Smrću majke budućnost se za James Ellroya zatvorila. Sve što će od tada raditi biti će posredno ili neposredno vezano s tom tragedijom iz djetinjstva. Majčina smrt izaziva trajnu negativnu fascinaciju kriminalom. Otac je pothranjuje knjigama o povijesti kalifornijske policije koje dobiva za deseti rođendan. Majčina smrt pothranjuje i snažnu fascinaciju četrdesetima i pedesetima. I dan danas Ellroy živi u tom razdoblju. Nema televizor, niti kompjuter, a suvremenu kulturu ignorira. Svoju pažnju potpuno je usmjerio na doba svog djetinjstva, vrijeme u kojem se zbivaju svi njegovi krimići, i sažimaju svi njegovi interesi.

Nakon smrti oca Ellroy, tinejđer u sedamnaestoj, počinje piti i drogirati se. Izbačen iz škole, postaje beskućnik. Provaljuje u kuće, kradući novčanike, cugu i - žensko rublje. Pridružuje se ekstremnoj desnici. Još od škole agitira za nacizam. Zbog opijata dolazi na rub shizofrenije. Istovremeno, u knjižnicama L.A. čita krimiće Hammetta i Chandlera. Nakon umalo pogubne upale pluća skida se s alkohola i droge. Pisati počinje krajem sedamdesetih.

Već drugi roman, «Clandestine», blago je prikriven slučaj njegove majke. U romanu umorstvo se razrješuje – ubojica je otac! U «Crnoj daliji», svom najslavnijem krimiću, prvom iz tetralogije «Losangeleski kvartet» pisao je o senzacionalnom umorstvu Betty Short iz 1947., isto koliko i o umorstvu majke. U predgovoru drugog izdanja «Crne dalije» naznačuje neke nepoznate veze između romana i svog djetinjstva, otkrivajući da ga je majka seksualno privlačila te da ju je pokušavao špijunirati tokom seksualnih snošaja.

Motiv voajerizma i incesta jedan je i od glavnih motiva «Bijelog jazza» (1992.), posljednjeg romana «Losangeleskog kvarteta» («Crna dalija», «L.A. povjerljivo», «Veliko ništavilo», «Bijeli jazz»). Priča je smještena u 1958. godinu, i događa se nekoliko mjeseci nakon ubojstva Geneve Ellroy. Drugih izravnih poveznica s osobnom tragedijom nema. No neposredni tragovi posijani su kroz čitav krimić. «Bijeli jazz» je natopljen voajerizmom, incestom i zločinom. Los Angeles je Los Diablos. I unutar obiteljskih zidova, i izvan njih.

Grad je premrežen kriminalom. Od vrha do dna; od sitnih prekršitelja do šefova policije. Zločinci su svi. Poručnik Dave Klein, naš «junak», ubojica je s policijskom značkom. Zapovjednici LAPD i gradskog tužiteljstva glava su kriminalne hobotnice. Kriminal je metastazirao snagama reda još tridesetih. Rasparčavajući drogu, kontrolirajući kladionice i reketirajući kriminalce, njihova je krajnja namjera bilo nešto u smislu «obuzdanog» organiziranog kriminala, kojeg unutar određenih zona poroka i unutar pojedinih «obojenih» četvrti kontrolira sama policija. Dva desetljeća kasnije šefovi su «pomahnitali s idejom općenitog obuzdavanja svega».

Kritičari kažu da su Ellroyevi romani toliko mračni da u njima nema mjesta za suptilnija sjenčanje likova. To je «staklena brada» njegovih krimića. Sjenčanije nijanse likova obično se traže u eskapističkim ljubavnim romanima. Kod Ellroyevih kritičara sjenčanje podrazumijeva «svjetlije». U njegovom crnilu svako sjenčanje donosilo bi svjetlije, a ne tamnije nijanse. Ono bi podrazumijevalo bilo kakav trag ljudske humanosti i civilizacijskog prosvjetiteljstva. Ali toga nema.

Slabijeg pisca takvo bi crnilo odvuklo u crni kič. No kod Ellroya – «liječenog narkomana, liječenog shizofreničara i liječenog fašiste» - biografija opravdava sve. Alkoholizam i narkomanija izravna su posljedica obiteljske tragedije. Mladenački fašizam izraz je pervertirane potrebe za društvenim redom. A svi krimići, uključujući i «Bijeli jazz», jedinstveni su spoj žanrovske literature i osobne tragedije.

Danas možda postaje upitno koliko krimići još mogu sadržavati i posredovati. Žanru je potrebno ozbiljno redefiniranje, posebice «američkom grubom krimiću». No James Ellroy jedan je od nekolicine žanrovskih iznimki.

( Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu )