Dobitnik ovogodišnje V.B.Z.-ove nagrade za najbolji neobjavljeni roman je poznati filmski i književni kritičar Dragan Jurak za roman 'Peleov priručnik. O pobjedniku već 18. po redu V.B.Z.-ove nagrade odlučivao je žiri u sastavu Jagna Pogačnik, Strahimir Primorac, Vanja Kulaš, Mile Stojić i Drago Glamuzina.

U Jurakovoj knjizi na djelu je svojevrsni dnevnik egzistencije čiji je esencijalni sastojak (i) umjetnost, dnevnik koji, moglo bi se reći, stapa autobiografsko, autofikcijsko i umjetničko, sinkopiranim ritmom povezano s uže poetskim segmentima (koji također nisu lišeni autofiktivnog), s tim da su ti segmenti najčešće jako daleko od standardnije shvaćene poezije, pa i poezije u prozi.

Somnabulno duge rečenice i inače su zaštitni znak Krasznahorkaija, kod nas ponajprije poznatog kao scenarista i autora predložaka za filmove Bele Tarra. Zapravo, moglo bi se reći da koliko dobro poznamo Belu Tarra, toliko slabo znamo Krasznahorkaija, ne samo kao literarno izvorište slavnog redatelja već i kao njegovog ključnog suradnika, u pravom smislu koautora, čija je filmska reputacija pomalo u...

Smještajući svoje prve romane u drugu polovicu XIX stoljeća Sarah Waters ih je smještala u vrijeme društvenog konstruiranja homoseksualnosti. Ako je XIX stoljeće doba «rađanja nacije», vrijeme zračnog blitza je doba romanse. Strah od smrti i bijeg u ljubav nije samo privilegija heteroseksualaca. Bombe padaju jednako na sve. Ako se hetero parovi mogu voljeti ispod baražnih balona i reflektora, zašto ne bi...

Dok piše o južnjačkoj robovlasničkoj farmi Geraldine Brooks je vrlo blizu opravdanja svoje teme. Gospodin Clement, vlasnik farme «progresivni» je rasist, on ne misli da je robovlasnički poredak nepromjenjiv. «Čak se i veliki Aristotel prevario kad je tvrdio da niti jedna rasa osim Helena ne može postati civilizacijom. Pa ipak smo ovdje, vi i ja, čiji su preci plavo obojani divljaci koji su glodali kosti...

Pred berlinskim graničnim prijelazom u Bornholmskoj ulici te jeseni 1989. gurale su se tzv. «narodne mase», piše Brussig. Ali samo «simbolički» gurale, «jer što drugo očekivati od naroda koji u svojim revolucionarnim govorima pripisuje zasluge zbog toga što prosvjede najavljuje kod vlasti». Klaus Uhltzscht, mladi pripravnik Stasija, tada je navodno viknuo: «Hajde! Možete vi to!». Narod je čuo povik...