Leonard Mlodinow : Elastičnost: Fleksibilno razmišljanje u doba promjena

Leonard Mlodinow: Elastičnost

Zanimljivi su mi autori koji svojim knjigama nadijevaju naslove, nerijetko pomalo kriptirane ili pak toliko široka značenja da osjećaju potrebu podnaslovom objasniti o čemu će se raditi u knjizi. Leonard Mlodinow je takav autor. Sve njegove knjige, i one koje jesu prevedene na hrvatski i one koje nisu, sastoje se od naslova i podnaslova, počev od u nas objavljenih knjiga "Euklidov prozor: Priča o geometriji, od paralelnih pravaca do hiperprostora" (2007.) i "Igračke slučaja: kako slučajnosti vladaju našim životima" (2013.), obje tiskane u nažalost danas gotovo zamrloj nakladničkoj kući Izvori, do knjige "Elastičnost: Fleksibilno razmišljanje u doba promjene" (2023.) koju je s engleskoga preveo Ivan Kraljević, a objavio izdavač In.Tri.

S obzirom na to da ni nekadašnji Izvori, a ni In.Tri knjige koje objavljuju ne promoviraju obilato i u širem krugu, postoji objektivna i vrlo velika mogućnost da su vam Mlodinowljeve knjige promakle. A da nisu, možda biste ih poželjeli pročitati, osobito ako znate da je autor godinama prijateljevao s velikim Stephenom Hawkingom, zajedno s njim napisao dvije knjige, "Velebni plan" i "Još kraća povijest vremena", a onda i izuzetno čitane i hvaljene memoare pod naslovom "Stephen Hawking: A Memoir of Friendship and Physics". Prva Mlodinowljeva knjiga koju sam ja prije petnaestak godina pročitala bila je "The Drunkard's Walk: How Randomness Rules Our Lives", iz koje se sjećam izuzetne tečnosti i živosti pripovijedanja s puno zanimljivih primjera, ali i stalnog povezivanja onoga o čemu se piše s aktualnim znanstvenim spoznajama. Premošćujući širok prostor između matematike i fizike s jedne i sociologije i psihologije s druge strane, autor ispisuje štivo koje je teško ispustiti iz ruku, uz koje se čovjek i zamisli i nasmije i prepozna i začudi, kako to već biva s dobrom literaturom. Uostalom, tko ne bi uzeo u ruke knjigu teorijskog fizičara koji se upustio u avanturu pisanja popularnoznanstvenih, društveno angažiranih tekstova koji nas nagone na promišljanje i zovu na razgovore naslovljenu "Pijančev hod"?

Osim toga, često su mi zanimljivi i tzv. mali ili manji izdavači, oni koji ponekad objave tek nekoliko knjiga godišnje. Takav je je In.Tri kojeg možete tražiti na internetu koliko hoćete i teško ćete pronaći popis knjiga koje su objavili, među kojima ima izvrsnih naslova, od filozofa, na primjer nedavno preminulog velikog Daniela Dennetta "Vrste umova: K razumijevanju svijesti" i Pavela Gregorića i Željka Porobije "Horizonti ateizma: Prepiska o vjeri, znanosti i smislu života"  do novinara, među kojima je knjiga Nenada Jarića Dauenhauera "Znanost i predrasude: Novinarstvo utemeljeno na dokazima", ali i knjiga znanstvenika koji pišu popularno i popularizatorski u najboljem smislu te riječi, za one koji nisu stručnjaci njihovih struka, kao što su knjige fizičara Daria Hrupeca "Razumljivi svijet: Od kuhinje do crne rupe" ili kemičara Nenada Raosa "Kemičar u kući: Kemija svakodnevnog života", do odličnih romana za mlade, kao što je "Čik - najbolje ljeto od svih" Wolfganga Herrndorfa u izvrsnom prijevodu Ande Bukvić Pažin za koju je prevoditeljica prošle godine zasluženo dobila nagradu ”Josip Tabak”. Da i ne spominjem upornog popularizatora znanosti, fizičara Sašu Cecija i njegove "Blesimetre", od prvog do sad već četvrtog.

Kod takvih se izdavača, unatoč tomu što objave tek nekoliko knjiga godišnje, s vremenom skupi mnogo dobrih knjiga. Pa ipak, kad već do toga dođe i kad se tih knjiga već skupi, bilo bi dobro razmisliti i o njihovoj promociji, tako da dođu do čitatelja koji bi za njih mogli biti zainteresirani, a i o profesionalizaciji izdavačkog posla, bar do neke mjere. Ponekad, naime, a to je i ovdje dijelom slučaj, takvim izdavačima nedostaju one dvije-tri ruke pažljivog čitanja, od profesionalnih prevoditelja do lektora i redaktora, koje bi te knjige učinile takvima da im se doista nema što prigovoriti.

U svakom slučaju, uvjerena sam da je sjajno to što In.Tri postoji i što objavljuje upravo one knjige koje objavljuje, jer bi nam inače nedostajale (a možda to ne bismo ni znali).

Elastičnost Mlodinow Leonard

Jedna od takvih je i "Elastičnost: Fleksibilno razmišljanje u doba promjena" Leonarda Mlodinowa u kojoj autor, polazeći od čitanja, to jest od činjenice da danas iz raznih medija svakodnevno konzumiramo nevjerojatnih 100 000 riječi novih informacija (što je teško provjerljiv podatak koji se sve češće čuje, no u tom bi se kontekstu svakako trebalo zapitati tko konzumira toliko riječi, je li to ”prosječan” broj itd., što to nije toliko važno za ovu raspravu), što je ekvivalent knjige od tristo stranica, postavlja tezu da živimo u džungli mogućnosti u kojoj se sve teže snaći. U svijetu kako ga on procjenjuje, sve je važnije to kako razmišljamo, zato što se naše profesionalno, političko i osobno okruženje mijenja nevjerojatnom brzinom pa naša zadovoljstva i nezadovoljstva, sreća i uspjeh, dijelom sasvim sigurno ovise i o tome u kojoj mjeri uspijevamo uhvatiti korak s tim promjenama.

Mlodinow se bavi obilježjima mišljenja koja u ljudi nisu nova, no uz razvoj tehnologije ih mnogi zanemaruju, a ona se ne razvijaju automatski, nego svjesno, radom na sebi, kao što on kaže, razvijanjem ”sposobnosti da se odustane od utješnih ideja i navikne se na dvosmislenosti i proturječnosti, spremnosti da se izdignemo iznad uobičajenog razmišljanja i preoblikujemo pitanja koja postavljamo, sposobnosti da napustimo svoje uvriježene pretpostavke i otvorimo se za nove paradigme, sklonosti da se oslonimo na maštovitost jednako kao i na logiku, sposobnosti stvaranja i integriranja širokog spektra ideja, spremnosti na eksperimentiranje i otpornosti na neuspjeh”. To bi, ukratko, bilo elastično razmišljanje.

Dakako, kad to pročitamo ovako zgusnuto, pa kad nam netko još kaže kako je takvo razmišljanje ono koje nam omogućuje da rješavamo nove probleme, premošćujemo različite prepreke (pa i psihološke), pitamo se kako se u tome snaći, kako pomoći sebi i drugima da se snađu i kako funkcionirati u toliko složenom svijetu. Jednostavnog odgovora nema, no autor istražuje upravo put(eve), od mogućnosti usidrenja u bezglavoj jurnjavi kojoj se nerijetko mnogi od nas predaju preko svake mjere, do razumijevanja i pripitomljavanja mentalnih procesa i psiholoških čimbenika, ali i praktičnih strategija koji nam mogu biti od koristi želimo li ovladati elastičnim mišljenjem.

Na tom se putu od programiranog načina obrade podataka, to jest programiranog mišljenja koje je ugrađeno u nas kao pouzdan mehanizam suočavanja s problemima kreće do analitičkoga i elastičnoga. Premda nam se može učiniti da su drugi i treći način mišljenja svakako ”bolji” i potrebniji, ne bi bilo dobro upasti u zamku i misliti da su takvi oblici mišljenja uvijek primjenjivi i prikladni. Vrag je u detaljima i u tome da je, uz ovladavanje analitičkim i elastičnim mišljenjem, bar jednako toliko važno shvatiti kada nam je koji oblik mišljenja najkorisniji i kada je koji prikladan. Tako se ne treba libiti programiranog razmišljanja koje nam omogućuje da rješavamo jednostavne svakodnevne probleme zato što smo naučili, vidjeli ili iskusili da nešto daje rezultat.

Slično je tako i s analitičkim razmišljanjem, koje je moćno, ali je linearno i korisno samo za neke svrhe. Svima nama koji još uvijek vjerujemo u snagu znanosti i njezinu nezaobilaznost i nezamjenjivost u našim životima takvo razmišljanje vjerojatno služi za znatno više svrha nego svima onima koji ne vjeruju u analitiku, logiku i znanost.

Elastično je razmišljanje, za razliku od prethodna dva načina, prilagođeno integriranju različitih informacija, rješavanju izazovnih problema i pronalaženju novih pristupa. Informacije i problemi ili zagonetke, kako se engleski puzzle nekad prevodi, nisu samo faktički, nego se u današnjem kontekstu prije svega vežu uz složene međuljudske odnose, kao i odnose u zajednicama i među zajednicama nerješive bez društvene suradnje i inovativnosti. A što je manje ljudi koji su sposobni tako misliti, to je manja šansa da se veliki problemi današnjice kojih je većina razumnih ljudi ipak svjesna, riješe, i obratno.

U tom kontekstu autor u ovoj knjizi govori o tome kako svoje razmišljanje prilagoditi promjenama i zašto je naš mozak u tome dobar. Uz to istražuje načine na koje ljudi i druge životinje prikupljaju informacije i obrađuju ih kako bi mogli uvoditi novine u svoje razmišljanje s ciljem suočavanja s izazovima novoga i promjenama. Na kraju govori o tome na koji se način naš mozak suočava s problemima te dolazi do novih ideja i rješenja, ali i o tome koje prepreke svoje na putu takvom razmišljanju susreću i kako ih prevladati. Neka od pitanja (a znamo da je u znanosti, ali i u životu, često najvažnije postaviti prava pitanja, a dobro je pitanje svakako prvi korak u spoznaji i razumijevanju problema) su: Kako naš um reagira na zahtjeve koje pred njega postavljaju novi i izmijenjeni uvjeti? Kako stvaramo nove koncepte i paradigme i kako možemo njegovati tu sposobnost? Što nas drži vezanima uz stare ideje? Kako možemo postati fleksibilni u načinu na koji formuliramo pitanja i probleme?

Mlodinow istražuje upravo put(eve), od mogućnosti usidrenja u bezglavoj jurnjavi kojoj se nerijetko mnogi od nas predaju preko svake mjere, do razumijevanja i pripitomljavanja mentalnih procesa i psiholoških čimbenika, ali i praktičnih strategija koji nam mogu biti od koristi želimo li ovladati elastičnim mišljenjem.

U razlikovanju triju vrsta razmišljanja i njihovih vrijednost za naše snalaženje u svijetu, Mlodinow posebnu pozornost posvećuje asocijacijama koje su u programiranom i analitičkom načinu razmišljanja nerijetko gurnute u drugi, ako ne i u sasvim nepostojeći plan.

O tome kaže ovo: ”Nitko ne zna iz prve ruke kako razmišljaju druge životinje, ali znanstvenici koji ih promatraju primjećuju kako se čini da nemaju veliku moć stvaranja apstraktnih asocijacija. [...] Naši asocijativni neuroni su ono što nam omogućuje da razmišljamo i imamo ideje, a ne samo da reagiramo. Oni su izvor naših stavova, razlikuju nas jedne od drugih i pomažu u definiranju naših identiteta kao pojedinaca. Oni su također izvor naše inventivnosti. Naša kultura ima tendenciju da promatra otkrića i inovacije kao materijalizaciju nečega iz ničega, kao proizvod eterične magije nadarenog intelekta. Ali revolucionarne ideje, kao i svakodnevne ideje, često proizlaze iz asocijacija i rekombinacije onoga što već leži u zakutcima našega uma.”

Da nema drugoga, o ovome bi vrijedilo razmišljati i razgovarati satima. O tome kako i u našem obrazovnom sustavu trebamo poticati i podržavati asocijacije i slobodno razmišljanje o raznolikim temama. O tome kako je, kad uzmemo nekoliko odlomaka iz ove knjige, lako uvjeriti srednjoškolce da to što su im informacije i takozvane informacije dostupne na jedan klik, nije dovoljno, nego nešto mora biti i u njihovim umovima da bi mogli kombinirati, prisjećati se, rekombinirati, asocirati i stvarati vlastite svjetove u kojima će se dobro osjećati, a ne samo živjeti u tuđima koji nemaju pravih dodirnih točaka s njihovim mnogostrukim identitetima.

Tko god pročita knjigu, shvatit će da je cilj postignut – saznanja i informacije o mehanizmima našega mišljenja, kako od vrha prema dolje, tako i odozdo prema gore, koje je autor prikupio pomnim čitanjima znanstvene i stručne literature i razgovorima s ekspertima, iznio je na koherentan i uvjerljiv način, ispričao je zanimljivu priču o nama samima i o nekim vidovima našeg funkcioniranja u današnjem svijetu, nastojeći nas protresti i promijeniti način na koji gledamo na vlastite misaone procese. Meni je osobno najzanimljivije to što Mlodinow, možda i zato što polazi od svog osnovnog poziva, fizike, u kojoj se o beskraju, cikličnosti i promjeni raspravlja na drugačiji način i na drugoj razini od onoga kako o tome obično govorimo u svakodnevnom životu, ne crta mračnu sliku, nego upravo suprotno – uočava specifičnost trenutka u kojem živimo (intencionalno sam to tako formulirala jer je u razmjerima vječnosti ono što mi živimo doista trenutak, a mi smo maleni ispod zvijezda), ali i to da je naša sposobnost i želja za prilagodbom, istraživanjem i stvaranjem novih ideja ono što nas razlikuje od drugih primata i što je nas i našu civilizaciju upravo i učinilo onime što jesmo.

Za kraj, kako biste zorno shvatili da ono o čemu Mlodinow govori već imate u sebi i da to, ako želite, možete podići na višu razinu razumijevanjem procesa i strategija mišljenja, navodim poznati tekst koji većina ljudi bez problema čita i razumije:

Pemra jdeonm itrasvižaču sa sevuličišta Cmabridge, njie vžnao kiojm rodelijseodm su npaiasna svloa u rejiči, vžnao je smao da pvro i psodnjelje solvo bdue na pvraom mjsetu. Olstao mžoe btii u tatloonm nreedu i još ujievk ćtee ga mćoi potičrtai bez polberma.

* Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta "Knjige kontra mainstreama" koji je sufinanciran sredstvima Agencije za elektroničke medije iz Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Leonard Mlodinow

Elastičnost : Fleksibilno razmišljanje u doba promjena

• Prijevod: Ivan Kraljević
• In.Tri 11/2023.
• 240 str., meki uvez
• ISBN 9789538178214

Leonard Mlodinow autor je bestselera 'Pijančev hod', 'Subliminalno' i 'Elastičnost'. Napisao je dvije knjige sa Stephenom Hawkingom, a kasnije i hvaljene memoare pod naslovom 'Stephen Hawking', o vremenu koje je proveo s proslavljenim fizičarom. Pisao je i za televiziju, uključujući nekoliko epizoda 'Zvjezdanih staza: Sljedeća generacija', te pomagao Stevenu Spielbergu i Robinu Williamsu u stvaranju videoigre.