Philip Roth - Zavjera protiv Amerike

Kad su Mao Ce Tunga pitali kako bi svijet izgledao da je umjesto Johna Kennedya ubijen Nikita Hruščov, komunistički Buda se duboko zamislio. A zatim tiho rekao – «jedno je sigurno - Onasis ne bi oženio drugaricu Hruščov».

Hruščov nije ubijen nego je pometen partijskim pučem, a grčki brodovlasnik Aristotel Onasis nije zaprosio ukrajinsku babušku riječima koje je rekao udovici Kennedy – «svi tuguju zbog predsjednika, a ja tugujem zbog vas». Prošlost je ostala nepromijenjena, no Maoov komentar je ušao u povijest.

Špekulacijama o alternativnoj povijesti i tome «što bi bilo da je bilo» oduvijek se pokušavala tumačiti sadašnjost. Nakon završetka Drugog svjetskog rata omiljena je špekulacija bila što bi bilo da se «Englezi nisu izvukli iz Dunkerquea», «da je Japan napao SSSR», itd. U svojoj knjizi «Fatherland» Robert Harris opisuje bizarni državnički susret Johna Kennedya s ostarjelim Adolfom Hitlerom, pobjednikom Drugog svjetskog rata. Sinclair Lewis napisao je povijesnu konstrukciju o fašističkoj revoluciji u Americi za vrijeme Velike depresije («It Can Happen Here»). A na Saturday Night Live su ljudima dali misliti time što bi se dogodilo, i kako bi se odvijao Drugi svjetski rat, da je Eleanor Roosevelt znala letjeti!?

U taj žanr povijesnog fantasya ušao je i Phillip Roth, američki književni klasik koji je svojevremeno napisao knjigu o Ani Frank koja je preživjela holokaust i nacističku okupaciju Nizozemske te pod drugim imenom nastavila živjeti u Americi («Pisac iz sjene», GZH, 1985.). U knjizi «Zavjera protiv Amerike» Roth špekulira što bi bilo da je Charles Lindbergh pobijedio na predsjedničkim izborima 1940., te kako bi se to odrazilo na obitelj Roth iz Newarka, i sedmogodišnjeg Philipa Rotha.

Charles Lindbergh je bio prvi čovjek koji je preletio Atlantik, nakon čega je u New Yorku dočekan kao nacionalni heroj. Početkom tridesetih godina čitava nacija ponovo je bila uz Lindbergha, tugujući s njime zbog otmice i umorstva njegovog sinčića. No poput Anakina Skywalkera, Lindbergha je privlačila tamna strana - krajem tridesetih i početkom četrdesetih mladi junak bio je najviđeniji pristaša nacizma. Roth uzima taj podvojeni lik za svoju alternativnu povijesnu petlju. Ona započinje 1940. Na valu izolacionizma Lindbergh se neočekivano kandidira za predsjednika. Amerikancima obećava mir i nemiješanje u novi ciklus evropskih ratova.

Predsjedničku kampanju Lindbergh će voditi leteći svojim avionom od grada do grada. Svom narodu dolaziti će, kroz oblake, ravno s neba. Uskoro Roosevelt neće imati nikakvih šansi. Izbori će biti odlučeni nakon što će nacija na šest sati izgubiti vezu s Lindberghom, koji će zbog kvara na motoru bio prisiljen sletiti u planinama zapadne Pennsilvanije. Roosevelt, kandidat-bogalj, će kandidata-letača uspjeti pobjediti samo u New Yorku, svojoj državi, i tijesno, u Marylandu.

Nekoliko tjedana poslije inauguracije predsjednik će odletjeti na Island gdje će s Adolfom Hitlerom potpisati sporazum o nenapadanju. Deset dana kasnije Lindbergh će u Honolulu potpisati Havajski sporazum i s izaslanicima cara Hirohita. Poput Islanskog sporazuma, Havajski dogovor će učiniti Sjedinjenje Države neslužbenim saveznikom trostrukog saveza sila Osovine. Paralelno, u zemlji će krenuti val antisemitskih zakona, praćenih antisemitskim neredima. No Amerika još uvijek neće biti fašistička zemlja. U zemlji još uvijek postoji Vrhovni sud. Tu je i sam Roosevelt, njegov bivši ministar unutarnjih poslova Ickes, gradonačelnik New Yorka La Guardia...

Do prekretnice će doći nakon iznenadnog nestanka predsjednika. Ovoga puta njegov avion neće se pobjedonosno vratiti. Potpredsjednik Burton Wheeler, senator iz Montane, proglasiti će izvanredno stanje. No uz pomoć Anne Morrow Lindbergh, «odlučne udovice nestalog boga», antifašisti će prevladati. U studenom 1942. Roosevelt će većinom glasova biti izabran za treći predsjednički mandat... I tu Roth završava svoju povijesnu petlju. Povijest se vraća u svoje historijsko korito: Japan bez objave rata napada Pearl Harbour, a četiri dana poslije Njemačka i Italija objavljuju rat SAD-u. Fašistička snomorica je završila.

Rothov dvogodišnji, 1940.-1942., povijesni otklon, uvjerljiva je povijesna konstrukcija o onome što se moglo dogoditi. Uz nju Roth paralelno vuče i zbivanja unutar obitelji Roth. Na obiteljskom frontu Rothovih Amerika se također polarizirala – Philipovi roditelji su veliki protivnici Lindbergha, ali njegova se teta, kao u nekoj komediji Woodya Allena, udaje za rabina koji je Lindberghov simpatizer. Dapače, u jednom trenu teta Evelyn naći će se kako u Bijeloj kući pleše valcer s von Ribbentropom... No svemu ipak nedostaje zamaha kakav je imala «Američka pastorala», Rothov roman o američkim šezdesetima i sedamdesetima.

Američki recenzenti povukli su paralele «Zavjere protiv Amerike» sa suvremenim trenutkom u Sjedinjenim Državama. Roth je kao inteligentna osoba otklonio takve paralele, ne želeći svojoj knjizi dati dnevnu političku dimenziju... No paralele su uvijek tu – demantirali ih ili ne.

Jer zbilja, što bi bilo da je Lindbergh pobijedio na izborima? Demokratske savezničke države i SSSR izgubile bi rat. Židovi bi većinom bili istrebljeni. Država Izrael ne bi postojala. A u Americi bi sve do kraja sedamdesetih Lindbergh vladao kao «doživotni predsjednik»... Krenimo i još malo dalje. Što bi bilo nakon smrti fašističkog oca domovine? Na vlast bi možda došla jedna oligarhijska desničarska obitelji – recimo obitelj Bush kao eksponent naftnog, vojno-industrijskog kartela... I tu, zapravo, kao da se povijest ponovo počinje preklapati.

CHARLES A. LINDBERGH (1902.-1974.)

Nakon otmice i ubojstva dvadesetomjesečnog sinčića Charles Lindbergh je u američkom narodu dobio posebnu nišu: «smionost pilota koji je prvi sam preletio preko Atlantika bila je prožeta takvim patosom te je on preobražen u mučenika titana usporedivog s Lincolnom» piše Roth.

U namjeri da se skloni od proživljene tragedije Charles Lindbergh i njegova supruga, književnica Anne Morrow Lindbergh, polovicom tridesetih odlaze u Englesku. Godine 1936. posjećuju Olimpijske igre u Berlinu. Lindbergh tada piše prijatelju da je Adolf Hitler «bez sumnje veliki čovjek». Anne Morrow je također pod dojmom nacionalsocijalističke diktature. Kritički piše o «strogo puritanskom američkom stajalištu prema kojem je diktatura nužno pogrešna, zla, nestabilna te iz nje ne može proizaći ništa dobro». U listopadu 1938. Hermann Goering odlikuje Lindbergha «Križom za zasluge s likom njemačkog orla».

Pred početak rata Lindbergh podržava njemačku vanjsku politiku. Neposredno nakon Hitlerova napada na Poljsku opredjeljuje se za izolacionizam, zapisujući u dnevnik: trebamo se «čuvati napada stranih vojski i slabljenja pod utjecajem stranih rasa... kao i infiltracije strane krvi.» Na proljeće 1940. jedan je od osnivača antirooseveltovskog, izolacionističkog pokreta «America First». Istovremeno Anne Morrow objavljuje «The Wave of the Future», knjigu što ju je Roosveltov ministar unutrašnjih poslova Harold Ickes nazvao «Biblijom svakog američkog naciste». Samog Lindbergha Ickes će kasnije nazvati «prvim američkim pristašom nacizma».

Na ovome mjestu Roth je razlijepio stvarnog Lindbergha od svoje historijske fantazije – pretvarajući ga u «fašističkog Georgea Washingtona». U «realnoj povijesti» politički Lindbergh je nestao zajedno s napadom Japana na Pearl Harbour. Nakon objave rata Japanu, i njemačke objave rata SAD-u, odbor pokreta «America First» raspušten je a organizacija se raspala. U ratne napore Lindbergh će se uključiti, uz vladino odobrenje, kao savjetnik Fordova razvojnog programa u gradnji bombardera.

(Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu)