Knjiga "Historija klasičnog anarhizma u Hrvatskoj" Luke Pejića prvi je ozbiljni historiografski zahvat u složenu problematiku hrvatskog anarhizma. Naslovni fragmenti sugeriraju da je teško moguće cjelovito historiografsko obuhvaćanje povijesnih manifestacija anarhizma na hrvatskom prostoru, već i zbog toga što nije riječ samo o konkretnim povijesnim zbivanjima nego i o traganju za idejama, pa i njihovima tragovima, uz dodatno otežano historiografsko proučavanje svakog pokreta koji se borio protiv vlasti, kako autor obzirno podsjeća.

Pejić se u to istraživanje uputio kontekstualizirajući ga dvama koncentričnim krugovima: autoreferencijalnim promišljanjem o historiografskoj metodologiji prikladnoj za historiju ideja te pretpostavkom o uronjenosti anarhističkih ideja i djelovanja na ovim prostorima u europsku duhovnu i povijesnu klimu razdoblja 19. i početka 20. stoljeća. Klasični anarhizam u Hrvatskoj refleks je zamaha anarhističkih ideja, koncepata i djelovanja u širem europskom prostoru, uz više ili manje reflektirane anarhističke teorijske i filozofske dvojbe i dihotomije – promišljanje o nasilju i/ili pacifizmu, o organizacijama i/ili spontanom djelovanju, o kolektivizmu i/ili individualizmu.

(iz kritike Dubravke Zime)

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.