Kad je divlje stvorenje, poznato kao Protivnik, osvojilo čuvene zemlje legendi i bajki, u izgnanstvo su protjerani svi njihovi slavni stanovnici.

Skriveni među normalnim građanima modernog New Yorka, ovi su magični likovi stvorili tajno društvo, Bajkograd - unutar ekskluzivne i luksuzne stambene zgrade na Manhattanu, u kvartu Upper West Side. No, kad navodno ubiju Crvenu Ružicu, razuzdanu sestru Snješke Bijelić, bajkogradskom šerifu Vučku, koji je reformirani i pomilovani bivši Veliki zli vuk, ostaje odrediti je li počinitelj Plavobradi, bivši Ružičin ljubavnik i zloglasni ubojica supruga, ili Janko Junak, trenutačni dečko s kojim živi, a nekad penjač po stabljikama graška i ubojica divova...

Početna premisa „Bajki“ prilično je jednostavna – protjerani iz domovine, likovi iz bajki naseljavaju se u New York gdje vrijeme provode u spletkarenju, preživljavanju, ispravljanju krivih drina i višestoljetnih zavada te održavanju magičnog polja koje ih dijeli od svijeta ljudi. Ta labava premisa stvorila je plodno tlo za svakovrsna poigravanja s citatima, žanrovima, ulogama i očekivanjima, a Willingham se iz broja u broj svojski trudio činiti baš to - udahnuti novi život starim i bezbroj puta prežvakanim pričama. Nije tu bila riječ o pukom iskorištavanju postmodernističke manije za citatima i beskrajnim ulančavanjima i dekonstrukcijama označitelja bez relevantnog (ili ikakvog) referenta; Willingham je svoje stripove slagao kao zaokružene cjeline, s većim ili manjim odmakom od (dnevno)političke stvarnosti, a nerijetko ih je koristio kao parabole za razračunavanje s toksičnim ideološkim/moralnim sustavima (zadržavajuči tako intenciju, ako već ne i formu i društveno ulogu klasične bajke).

„Bajke“ su, između ostaloga, utjelovljavale i sam medij stripa. Unutar labavih pravila fiktivnoga svijeta (u svakom trenutku podložnih promjeni) nudila se mogućnost pisanja i crtanja svega, u svim zamislivim ikoničkim i simboličkim registrima, ograničena "tek" komercijalnim učinkom. Iako je vizualno-jezični izraz "Bajki" bio daleko konzervativniji od onoga kojeg je desetak godina ranije, sa sličnim imperativima u vidu, ponudio Gaimanov "Sandman", "Bajke" su svakim svojim brojem razbijale predrasudu (doduše krajnje američku i krajnje onodobnu) o stripu kao žanru.

(iz kritike Matka Vladanovića)

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.