Roman "Malicroix" Henrija Boscoa, jednog od najznačajnijih francuskih književnika 20. stoljeća, neupitno je remek-djelo, esencija književnosti kao umjetnosti riječi, književnosti kao umijeću verbalnog svjetotvorstva. U maestralno prevedenom romanu na kojemu je prevoditeljica Željka Čorak radila više godina Henri Bosco kreira stvarnost koja je istodobno zbiljska u istoj mjeri koliko je i nestvarna, fluidna, neuhvatljiva, postižući da čitav narativ učini metaforom – metaforom života kao pozornice neprestanih mijena, neizvjesnosti i nepredvidljivosti, ali i nužnosti prilagodbe, a osobito učenja življenja u spokoju i miru sa sobom samim – izjednačivši sebe unutarnjeg sa sobom izvanjskim, sa sobom spram drugih. (...)

I tako se, malo-pomalo, prostor i čovjekova osobnost prožimaju, izvanjskost prožima i mijenja unutarnje i stvara se novi čovjek – na maestralnim stranicama Boscova remek-djela – genijalnoga pisca koji virtuoznim stilom i prirodu i otvorena prostranstva, ali i zatvorene prostore i predmete na veličanstven način čini protagonistima, kojemu uspijeva da se zatvoreni prostori doimaju neizmjernima a otvoreni zagušljivima i sputavajućima, i na čijim je stranicama stvarnost istovremeno i uvjerljiva i autentična a fluidna i nestvarna. Ono konkretno i vidljivo pretvara se u zagonetno i nejasno, a gustoća postaje prozračnom – i koji u par maestralnih poteza stvara napetost, slutnju, prijetnju, neizvjesnost, a istodobno je i surov i nježan, mudar i duhovit.

Božidar Alajbegović (iz kritike romana)

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.