Knjiga „Cervantesov trg“ sadržava Lucićeve drame „Aziz ili Svadba koja je spasila Zapad“, „Alan Ford & Grupa TNT u epizodi Povratak otpisanih“, „Istarske barufe“, „Cervantesov trg ili Trg robova“, „Kako se kalio Čehov“, „Lisistrata (prolog)“ kao i songove iz predstava „Tri mušketira“ i '“Majka Courage i njezina djeca“. Tu su i popratni tekstovi Borisa Dežulovića, Viktora Ivančića, Dine Mustafića, Kokana Mladenovića, Vite Taufera, Lade Martinac Kralj, Nenada Veličkovića, Sinana Gudževića i Krune Lokotara. Obogaćena je i ilustracijama Alema Ćurina, koji je ujedno autor naslovnice.

„Predrag Lucić je za prekratke pedeset i četiri godine života iza sebe ostavio opus golem po opsegu i dosegu, po žanrovima i rodovima, koji će još dugo biti otkrivan i studiran i izvor čuđenja u svijetu. Taj se opus može podijeliti na urednički, uređivao je novine, časopise i knjige; novinarski, ispisao je tisuće i hiljade tekstova svih žanrova; pjesnički, koji obuhvaća parodijsku i klasičnu poeziju, i konačno na kazališni. Kazališni segment obuhvaća njegove rane kazališne režije – studirao je kazališnu i radio režiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu – izvedbeni, s Borisom Dežulovićem 170 puta je izveo 'Melodije Bljeska i Oluje', putujući pjesnički cabaret čija je okosnica bila njegova parodijska poezija, te dramski.

Predrag Lucić bio je brechtijanac po kazališnom uvjerenju i izrazu, satiričar vječitog kova, a to ne ide ako nisi humanist bez fige u džepu i prosvjetitelj oslobođen antropocentrizma, čovjek hrabar i dovršen. Konačno, bio je genij, dosegao je serijski vrhunske rezultate, ako se uopće genij može s bilo kim i bilo čim usporediti, jer genij je autentičan. Eh, da, bio je i pomalo vidovit, kako se to lijepo vidi iz drame 'Aziz', napisane puno prije histerije koja se razvila oko pitanja imigranata.“ - Kruno Lokotar

Predrag Lucić, hrvatski novinar i književnik (Split, 12.2.1964. - 10.1.2018.). Studirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Od 1985. bio je suradnik Ferala, satiričnog podlistka Nedjeljne Dalmacije (od 1990. Slobodne Dalmacije), 1993. bio je jedan od utemeljitelja samostalnog Feral Tribunea, u kojem je bio urednik do gašenja lista 2008. Pokrenuo je i uređivao i biblioteku toga tjednika.

Objavio je knjigu Greatest Shits – Antologija suvremene hrvatske gluposti (u koautorstvu s Borisom Dežulovićem, 1998), satirične zbirke Haiku haiku jebem ti maiku (2003), Ljubavnici iz Verone (2007), Sun Tzu na prozorčiću (2009), Bezgaća povijesne zbiljnosti (I–II, 2010), Mjesec iznad Splita (2012), Gusle u magli (2013), Step by step - Stepinac (2016).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.