Godinama su čitatelji diljem svijeta uživali u opojnim stihovima Pabla Nerude i on je, želeći im postati još bliskijim, cijeli život prikupljao misli i sjećanja, zanimljive anegdote i okolnosti koje su ga inspirirale kako bi ih objedinio u dirljivim memoarima "Priznajem da sam živio" (1974.)

Knjiga je to koju je Neruda pisao gotovo do posljednjeg dana svojeg života – zaokružuje njegova iskustva od ranog djetinjstva do smrti. Osebujan leksik i naglašenu ekspresivnost iz svoje je poezije prenio u ovo izuzetno prozno djelo. 

Nemoguće je ostati suzdržan čitajući emotivna sjećanja na život čileanskog pjesnika, buntovne studentske godine u Santiagu, političku karijeru, mučan boravak u Španjolskoj tijekom građanskog rata, smrt dragog prijatelja, izgnanstvo iz domovine – sve ga je to oblikovalo kao čovjeka, domoljuba i umjetnika.

Kroz prizmu važnih događaja tog vremena izlaže i svoje viđenje umjetnosti i poezije, argumentirano brani svoje političke stavove i protestira protiv sukoba i ratova ozlojeđen pogibijom nevinih. Vjerno i slikovito prikazuje duh dvadesetog stoljeća i odgonetava kako su nastale mnoge njegove pjesme.

S ljubavlju se sjeća svojih dragih prijatelja, velikih imena književnosti i umjetnosti kao što su Federico García Lorca, Louis Aragon, Pablo Picasso i mnogi drugi, prepričavajući brojne zajedničke zgode. Prisjeća se i mnogih političara i važnih aktera povijesti 20. stoljeća koje je susreo tijekom života iznoseći svoje, katkad i kontroverzno, mišljenje o njima.

Djelo završava ogorčenim osvrtom na krvavi državni udar 1973. i bolnim sjećanjem na svojeg prijatelja, predsjednika Salvadora Allendea, koji je zbog državnih nemira izgubio život.

Bogati, inspirativni memoari prekinuti su Nerudinom smrću samo dvanaest dana poslije. 

Ovo je izdanje dopunjeno brojnim novim zapisima pronađenim u Nerudinoj ostavštini.

Pablo Neruda, pravo mu je ime Neftali Ricardo Reyes, a pseudonim je uzeo po češkom književniku Nerudi. Bio je u diplomatskoj službi pa je, među ostalim, više godina živio u Madridu, gdje je drugovao s Lorcom i drugim španjolskim pjesnicima. Za vrijeme građanskog rata bio je na strani republikanaca. Kasnije je, zbog naprednog političkog stava, dolazio u sukob s vlastima u svojoj zemlji i bio proganjan. Putovao je na razne kongrese u SSSR, Poljsku, Kinu i druge zemlje. Svijet ga je prihvatio kao velikog poetu.

Neruda je plodan autor čije se mnogobrojne strofe kreću u rasponu od intimističkog krokija, preko epskih freski do ideoloških lauda. Nedvojbeno je obilježio hispanoameričku poeziju 20. stoljeća i pronio joj glas diljem svijeta.

S početka je pisao ljubavnu, pomalo romantičnu poeziju, senzualnu i punu elegičnih tonova. Ali postepeno je prelazio na političke i socijalne motive, a izraz mu je bivao sve oštriji i burniji, sa znatnom primjesom nadrealističkih slika. Gotovo potpun preokret značila je poema «Španjolska u srcu» (Espana en el corazon, 1937), u kojoj je dao svoj ljudski, potresni glas o strahotama španjolskoga građanskog rata. Od tada njegova je poezija posve angažirana i puna je protesta, gorčine i pobune.

Najvažnija mu je zbirka «Sveopći spjev» (Canto general, 1950), lirska epopeje u 15 pjevanja, a svako pjevanje je sastavljeno od više pjesama. Tu je opjevana teška prošlost i sadašnjost Amerike, a Nerudina riječ dobila je najveću, iskonsku i vihornu snagu.

Godine 1971. dobio je Nobelovu nagradu za književnost.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.