Knjiga Davora Mandića "Dva kruga, jedna tuga" svojevrsni je nastavak istraživanja poetike koju je autor već ranije započeo u knjizi "Mostovi", s produbljenjem u emotivne pejsaže i motive. Tako u već ranije prepoznatom prvijencu on zahvaća jezikom različite dubine; njegov jezik alat je koji kopa, ruje i prebacuje poput samouvjerene motike i naprosto se igra. Upravo isto događa se i s ovom knjigom, koja teži sada i nekim drugim potragama, postavljajući prije svega jedno u kontekst dvojine odnosa. Zato je moguće reći da je ovo i ljubavna knjiga. 

Upravo emocionalna komponenta, uz ludičku, značajna je za novu knjigu Davora Mandića, kojom on upire pogled u dostupan obzor svijeta, ali i samog sebe. Mandić, inače i prozaik, majstor je promatranja i pronalaženja onih velikih sitnica, ako iskoristimo taj za poeziju najbitniji oksimoron. Visoka osviještenost forme i kozmička širina jezičnog izraza ovu poeziju čine estetski i konceptualno promišljenom, iako je moguće u svakom trenutku svaku pojedinu pjesmu izdvojiti iz cjeline i razmatrati je kao samostalni mikrokozmos. Davor Mandić samosvjestan je i već izgrađen autor koji se oslanja na pročitano, ali ne pada ni pod čiji utjecaj niti je nalik trenutnoj poetskoj produkciji, a ova zbirka pjesama samo je potvrda njegovog autentičnog glasa.

Monika Herceg

Davor Mandić rođen je 1976. godine u Puli. Objavio knjigu pjesama „Mostovi“ (Hrvatsko društvo pisaca, 2009.), zbirku priča „Valjalo bi me zamisliti sretnim“ (Naklada Ljevak, 2014.), roman „Đavolja simfonija“ (Hena com, 2016.) i zbirku pjesama „Dva kruga, jedna tuga (Hrvatsko društvo pisaca, 2021.). U pripremi je zbirka priča „Pobjeda“ i scenarij za dugometražni film.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.