Vjerojatno u povijesti ljudskog duha nije postojala osoba poput Friedricha Nietzschea, koja je, gotovo s demonskom strašću, posvjedočila da filozofija nije samo puko područje mišljenja nego, prije svega i iznad svega, način života. Za nj se može reći da nije imao filozofiju, nego da je filozofija imala njega. I ne samo filozofija nego i umjetnost. Njegovo je djelo jedinstvo umjetnosti i filozofije ili, bolje rečeno, pjesništva i filozofije, što ponajviše potvrđuje knjiga "Tako je govorio Zaratustra".

A tko je Nietzscheov Zaratustra? Zaratustra je učitelj nadčovjeka i zagovaratelj vječnoga opetovanog došašća jednakoga, ali ponad svega propovjednik volje za moć i tako posljednji akord jedne veličanstvene simfonije pjesničkog mišljenja što nam je ostavljeno u naslijeđe kao simbol i kao breme: moć duha kao duh moći. Zaratustra je Nietzscheovo životno djelo i njegov se autor nigdje drugdje nije uspio dovinuti do takvih visina jezičnog majstorstva.

Nije pretjerano ako se kaže da je upravo ovom knjigom dosegnuta najviša razina njemačkoga jezičnog izražaja uopće i da se Nietzsche nije prevario rekavši da se prije njega »nije znalo što se sve može s njemačkim jezikom«. Jer, pred Zaratustrom blijedi i pjesništvo najvećih njemačkih pjesnika, a najveći filozofi ni dan-danas ne uspijevaju pjesnički misliti poput Nietzschea.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.