Zašto se u osmom razredu ukrade auto i ode na ljetovanje? Wolfgang Herrndorf napisao je ovaj roman da bismo i mi sebi postavili to pitanje, a onda pobrojali odgovore koji nam se čine smislenima. "Čik" je roman ceste u kojem se događaju sve same nedopustive i strašne stvari (Alkohol? Psovke? Krađa? Krađa auta? Bijeg od kuće? Još psovki?). Mala ekipa koja je na njemu radila htjela bi da se roditelji (i profesori!) ne ogluše na sugestiju svojih tinejdžera da ga i sami pročitaju, možda ne samo jednom. Pročitajte "Čika" pa redom: pitajte profesore što o romanu misle, budite razumni kad usred noći dobijete neobičan poziv iz bolnice, nemojte urlati na svoju djecu – i nabrojite najmanje tri vlastita odgovora na pitanje iz prve rečenice. 

Ovaj je roman dosad u Njemačkoj doživio čak 93 izdanja, preveden je na ukupno 37 jezika, a po njemu je 2016. g. snimljen i istoimeni film. 

***

Da nije bilo ponovnih čitanja istih tekstova, Čik ne bi bio ni napisan. Wolfgang Herrndorf je 2004. g. odlučio ponovno pročitati knjige koje je volio u djetinjstvu i mladosti, među njima, primjerice, Pustolovine Huckleberryja Finna, Gospodara muha i Doživljaje Arthura Gordona Pyma. Htio je, rekao je, provjeriti jesu li ti romani doista tako dobri kakvih ih se sjećao, ali zanimalo ga je i kakva je osoba bio kad je imao 12 godina. Zaključio je da svi oni imaju barem tri zajedničke stvari: djeca ili mladi brzo se riješe odraslih pa kreću na veliko putovanje, preko velike vode. Herrndorf se onda počeo pitati kako bi bilo na tim postavkama izgraditi novi roman. Eliminirati odrasle i zaputiti se na putovanje, čas posla, ali što će s velikom vodom? Dok mu nije sinulo: automobil! Dečki će ga ukrasti, nakon što odrasli nestanu sa scene, i otisnuti se u avanturu života. I bilo je točno tako.

Čik je roman stvarne ceste i putovanja kroz Njemačku, ali i putovanje kroz jezik: sjećate se, Maik ne vjeruje da cilj njihova putovanja doista postoji u stvarnosti, za njega je Tunguzija isto što i Boguizanogu ili Utrilijepe, nešto što se samo tako kaže. Za Čika je to pak mjesto na karti gdje žive njegov djed, prateta, dva rođaka i četiri rođakinje (lijepe kao orhideje). 

Granice jezika zapravo su granice svijeta – i to smijete shvatiti na različite načine. – Iz pogovora, Anda Bukvić Pažin

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.