Posljednji roman klasika estonske književnosti Antona Hansena Tammsaarea mnogi smatraju njegovim najboljim i najcjelovitijim djelom. Premda je i u prethodnim romanima pokazivao određenu sklonost paradoksalnim obratima i ne sasvim realističkim stilskim postupcima, "Novi vrag u selu" (1939.) alegoriji i fantaziji bliži je no njegova dotadašnja proza. Roman je objavljen u vrijeme kad se Europa sprema na novi, Drugi svjetski rat, a brzi gospodarski i društveni razvoj mlade Estonije sa sobom nosi nove probleme i moralne izazove. 

Vrag dolazi na zemlju u liku priprostog seljaka Jürke i – u neobičnoj pogodbi s Bogom – nastoji iskupiti grijehe ljudi. Teškom radu i poštenju usprkos, to mu ne polazi za rukom. Državna vlast, Crkva i novoobogaćeni suseljanin Ants iskorištavaju ga svaki na svoj način, nameću mu uvijek nova pravila igre i materijalno ga iskorištavaju, dok se u pozadini zahuktava svjetski ratni sukob. 

Dobro i zlo teško je razdvojiti, a mešetari poput Antsa bogatstvo zgrću na sumnjiv način, uz izdašnu pomoć sudstva, države i Crkve. Takva konstelacija snaga Jürku će možda spriječiti da postigne oprost grijeha i život u blaženstvu, ali Tammsaareu pruža priliku da napiše djelo koje ga upisuje među velikane estonske i europske književnosti.

Anton Tammsaare, pravog imena Anton Hansen, rodio se obitelji zemljoradnika pa iako je bio siromašan uspio je, uz pomoć obitelji i vlastitim naporima 1911. godine završiti studij prava u Tartu. Pisati je počeo vrlo rano, no najbolja je djela objavio 1920-ih godina. Isprva je pisao pripovijesti u humorističnom stilu. No kasnije, u svojim dužim prozama, Tammsaare unosi epsku širinu s obiljem humorističnih epizoda te pomnom psihološkom analizom likova. Već prvim romanom "Domaćin iz Korboja" ("Korboja peremees", 1922) pridonio je idejnom i psihološkom profiliranju estonskog realizma.

Bio je sklon i filozofskim uopćavanjima te oštroj društvenoj satiri. Njegovo najznačajnije djelo, romaneskna epopeja u pet dijelova "Istina i pravda" (Tode ja oigus, 1-5, 1926 -33) jedno je od najvećih dostignuća estonskog realizma. Slijede romani "Život i ljubav" (Elu ja armastus, 1934), "Volio sam Njemicu" (Ma armastasin sakslast, 1935), a posebno mjesto zauzima roman "Novi vrag u selu" (Porgupohja uus Vanapagan, 1939), koji povezuje realistički pristup s filozofičnom alegorijom na rubu fantastične groteske.

Tammsaare se također bavio prevoditeljskim radom. Prevodio je djela Oscara Wildea, Georgea Bernarda Shawa, Johna Galsworthyja, Josepha Conrada. Tammsaare je bio stožerna pojava u estonskoj književnosti jer je u svojim najboljim prozama vješto sintetizirao dotadašnje iskustvo estonskog realista, obogativši ga modernim pripovjednim postupcima.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.