Romanu “Sedmi križ” prethodi rečenica: “Ova je knjiga posvećena pokojnim i živućim njemačkim antifašistima.” Sama Anna Seghers 1938. opisuje svoj projekt sljedećim riječima: “Pripovijest, dakle, koja nudi mogućnost da se kroz sudbinu pojedinca upoznaju brojne sudbine fašističke Njemačke.” Prema tomu, tekst slijedi jasnu namjeru: shvaća se kao prilog borbi protiv nacionalsocijalista; treba pružiti presjek suvremenog njemačkog društva, a time i objašnjenje kako diše ovaj narod koji u nesreću survava ostatak svijeta, a naposljetku i sebe samoga. (...)

“Svi smo osjećali kako duboko i strahovito vanjske sile mogu prodrijeti u čovjeka, sve do dna njegove duše, ali osjećali smo i to da duboko u duši postoji nešto nedodirljivo i nepovredivo.”
– Tko bi se danas još usudio napisati takve rečenice? To što je Anna Seghers u trenutku najveće egzistencijalne prijetnje stvorila, to književničko ali, tu vjeru u humanizam, taj svjetionik koji nas u mračnom svijetu punom nečovječnosti ohrabruje da nikad ne odustanemo i da ostanemo ljudi, kud puklo da puklo, na tome bismo trebali, na tome moramo biti zahvalni. – Thomas von Steinaecker

Vi ste bili ti koji ste nakon tog rata, koji ne smijemo zaboraviti, moju generaciju, kao i svakoga tko je htio poslušati, naučili razlikovati pravdu od nepravde; vaša knjiga Sedmi križ oblikovala me, izoštrila mi pogled, tako da danas mogu raspoznati razne Globkee i Schrödere ma kako se prerušili, nazivali se oni humanistima, kršćanima ili aktivistima. – iz pisma Güntera Grassa Anni Seghers

Anna Seghers (pravo ime Netty Radványi, rođena Reiling), (Mainz, 19. XI. 1900 – Istočni Berlin, 1. VI. 1983) bila je njemačka spisateljica poznata po romanima koji su opisivali moralne dileme ljudi uhvaćenih u vrtlog drugog svjetskog rata. Rođena u obitelji židovskog porijekla, studirala je povijest, povijest umjetnosti i sinologiju u Kölnu i Heidelbergu. Godine 1925. udala se za mađarskog komunista Laszla Radvaniyja, a 1928. se i sama priključila Komunističkoj partiji Njemačke. Nakon dolaska nacista na vlast bila je hapšena, a poslije je pobjegla u Francusku. Nakon pada Francuske živjela je prvo u višijskoj Francuskoj, a potom izbjegla u Meksiko. Godine 1947. se vratila u domovinu, a nakon podjele Njemačke živjela je u DDR-u.

Dok je još bila u Parizu, 1939., napisala je svoje najpoznatije djelo, roman Sedmi križ (Das siebte Kreuz). Roman je smješten u 1936. godinu i opisuje bijeg sedam zatvorenika iz koncentracijskog logora. Sedmi križ bio je jedan od rijetkih prikaza nacističkih koncentracijskih logora, bilo u književnosti bilo u kinematografiji, tijekom Drugog svjetskog rata. Godine 1944. adaptiran je u holivudski film sa Spencerom Tracyjem u glavnoj ulozi, a 1947. nagrađen nagradom Georg Büchner.

Od ostalih djela, izdvajaju se: pripovijetke Pobuna ribara u Sv. Barbari (Der Aufstand der Fischer von St. Barbara, 1928), Izlet mrtvih djevojaka (Der Ausflug der toten Mädchen, 1946); romani Drugovi (Die Gefährten, 1932), Tranzit (Transit, 1948), u kojem sugestivno prikazuje tjeskobne sudbine njemačkih emigranata, Povjerenje (Das Vertrauen, 1968) i dr.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.