Odluke, pukotine, rastanci, i sve što ostaje neizrečeno.

Kava s prijateljicom, susret u knjižnici, pogled kroz prozor… Tea Gikić vješto hvata one neizrečene trenutke – tišine između riječi, prve pukotine na površini svakodnevice, suptilna klizanja u nepovrat.

U svojoj novoj zbirci priča "Moramo misliti na važnije stvari", ova nagrađivana pjesnikinja i vrsna pripovjedačica istražuje prostore između prošlog i sadašnjeg, bliskosti i otuđenosti, očekivanja i razočaranja. Svaka priča donosi jednu malu psihološku studiju likova, mahom žena, koje se u ključnim trenucima suočavaju s prvim naznakama promjena, pukotinama koje otkrivaju istine koje su možda oduvijek bile tu.

Poput naše, domaće Flannery O’Connor, sa snagom i senzibilitetom Lucije Berlin ili Alice Munro, Tea Gikić ovom se zbirkom izravno upisuje među najbolje kratkopričašice, jedne od onih čije misli i rečenice odzvanjaju još dugo nakon što ih pročitate.

Tea Gikić rođena je 30. svibnja u Karlovcu, a od 1981. živi i radi u Osijeku. Etablirala se na hrvatskoj književnoj sceni kao pjesnikinja, a posljednjih godina sve se više posvećuje kratkoj priči. U svojim proznim djelima, uključujući zbirke Ovih dana i Moramo misliti na važnije stvari, istražuje psihološki realizam bilježeći suptilne, ali moćne trenutke iz svakodnevnog života.

Njezina proza odlikuje se poetskom osjetljivošću i dubokim promišljanjem unutarnjih previranja svojih likova. Kritika je svrstava uz velika imena kratke priče poput Alice Munro i Lucije Berlin, dok njezine priče, lišene senzacionalizma, ostavljaju snažan emotivni dojam.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.