Prvi roman najproduktivnijeg i, nesumnjivo, jednog od naših dramatičara već za života smještenih u ložu, Ivana Vidića, je krimi-satira o dobu nam suvremenom, post-ratnom i, iznad svega, tranzicijskom. Naime, u naše doba odjeci ratnih eksplozija nikako da izvjetre iz nekih glava, a vremena su već druga, pošasti najbrutalnijeg kolonijalističkog kapitalizma i megakonzumerizma neprimjetno i kapilarno su se uvukle u naš svijet i metastaziraju neslućenim stazama i bogazama.

"Gangabanga" je "sve na jednom mjestu": bijesan pamflet poniženih i uvrijeđenih, J'accuse s početka milenija, traganje za novim poretkom dostojnim čovjeka na bilokakvim osnovama, za drugim i trećim putem, konačno - ironičan bijeg u pasatizam i seosku idilu od blagodati divnog novog superpovoljnog svijeta - akcija u svijetu koji se pasivizirao uslijed viška sconto-akcija i nikom potrebnih gratisa, uslijed diktata polupismenih medijskih diktatora i silikonjiziranih celebrityja bez trunke cerebralnosti.

Zbog svega toga Vidićev stil je adekvatno eruptivan, strastan i zanesen, digresivan i refleksivan, a onda opet lirski nježan i zavodljiv, kao sama magma revolucije, kao matica što sa sobom nosi i mulj i zlato.

Promatrajući nekoliko parova i paralelnih odnosa (otac-sin, uspješna i neuspješna kurva, parovi na početku veze...) Vidićev (anti)junak epski grabi u panoramu društva i njegove premnoge slojeve, grupe i klase. Da, klase. U ime mnogih tranzicijom devastiranih, a nadasve za svoj gušt, Vidićev junak uzvraća udarac i otada mirno spava. Što ne vrijedi i za ovu knjigu koja jamči nesanicu.

Ivan Vidić (Zagreb, 1966.) je pohađao osnovnu školu Kaptol, vjeronauk u crkvi Sv. Franje na Kaptolu, te informatičke tečajeve SRC-a u pionirskom domu Marko Orešković, u parku Ribnjak. Godine 1985. se upisuje na ADU. Na studiju počinje pisati kazališne komade i filmske scenarije, te višestruko biva nagrađivan za svoje radove. Piše kazališne komade i radi na dokumentarnim filmovima raznolikih tema. Okušava se i u Londonu kao kazališni pisac - The Measles u Gate Theatreu. "Gangabanga" mu je prvi objavljeni roman, a druga objavljena knjiga; prva je "Drame", (Mansioni, Centar ITI, 2002.). Živi u Zagrebu kao profesionalni književnik, uz podršku i nadzor žene.

Ivan Vidić rođen je 1966. u Zagrebu. Kazališne komade, filmske scenarije i prozu počeo je pisati još za vrijeme studija na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Nakon završetka studija i sudjelovanja u Domovinskom ratu osnovao je tvrtku za produkciju kazališnih predstava, dokumentarnih filmova i videospotova. U drugoj polovici devedesetih povremeno radi u inozemstvu, snima u Njemačkoj i Francuskoj, a vani mu se izvode i drame – "Ospice", "Groznica", "Život u sjeni banane", "Kroz sobe". Drame "Bakino srce" i "Veliki bijeli zec" objavljene su u desetak antologijskih izbora najznačajnijih suvremenih hrvatskih i europskih drama. Drame su mu izvođene u svim većim kazalištima u Hrvatskoj i inozemstvu.

U drugoj polovici devedesetih i početkom dvijetisućitih često je radio i različite poslove na filmu; bio scenarist na desetak igranih, eksperimentalnih i dokumentarnih filmova. Dosad je napisao više od dvadeset kazališnih komada, a na radiju mu je izvedeno tridesetak radio-drama, adaptacija i proznih djela. Pisac je i dvaju libreta za opere skladatelj Srećka Bradića. Djela su mu prevedena na desetak jezika.

Dosad je objavio sljedeće knjige: "Drame" (2002.), "Gangabanga" (2006.), "Violator/Ona govori" (2007.), "Der grosse weisse Hase" (2008.), "Dolina ruža i druge drame" (2011.), "Južna država" (2013.), "Groupe de soutien/Grdand lepin blanc" (2018.), "San od tisuću ljeta", zbirka priča (2018.) i "Faradayev kavez", roman (2020.).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.