Bog svih ljudi : Prekoračenje filozofijske granice
- Nakladnik: Alinea
- Prijevod: Samir Osmančević
- 01/2007.
- 164 str., meki uvez
- ISBN 9789531801386
- Cijena: 12.61 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Za Adama i Evu nikakav spas od bodlje neznanja ne bi bio da su potpuno progledali; jer bi tada prestali biti. Progledali su pak utoliko što su spoznali da su konačni te dakle od Oca odvojeni ponorom tuđosti.
Stoga proklinjemo zmiju. Nije nas ostavila u blaženoj iluziji da u vrtu Otac luta s nama. Natjeravši nas da shvatimo što znači biti svjestan samoga sebe kao konačnog bića, skinula je s nas veo ne mogavši nas učiniti sveznajućim. Zmija nas nije mogla ubiti, ali ona je porijeklo nesretne svijesti.
To da umiremo u Bogu može značiti samo da prestajemo biti oni koji jesmo. Doista umiremo. To je ta bodlja, ćutimo se prevarenima. Jer to da hoću vidjeti znači da «Ja» hoću vidjeti. A ipak je ovaj tjeskobni osjećaj da smo smrću prevareni za život izraz isuviše subjektnocentričnog pogleda na posljednje stvari koji konačnost našeg Ja čini apsolutnim. Bog nema ništa izvan sebe. On je subjekt koji je svoj objekt. On je bezuvjetni, apsolutni bitak. Umirati u Bogu ne može značiti da i dalje možemo postojati kao oni koji jesmo, samo u jednom svijetu koji bi se moralo misliti poput rajskog produžetka ovog našeg. (...)
Bog je Jastvo koje u sebi sjedinjuje sve perspektive. Za nas to nije moguće stanje jer je s Ja postavljeno i Ne-Ja. Na ovoj granici, koju ne možemo prekoračiti, raspaljuje se naša neutješnost naočigled smrti. Morat ću se oprostiti, zauvijek. Ipak, i jadikovanju zbog rastanka koje nas odvajkada duboko dira inherentno je nešto što se mora odbaciti. Jadikovka mora načiniti mjesta zrelijem uvidu. Sve transformacije Jastva čine nam se poput smrti. Nijednu sebi ne možemo predočiti. (Iz epiloga)
***
Peter Strasser je suvremeni austrijski filozof (rođen 1950.), profesor filozofije i filozofije prava na Sveučilištu u Grazu. Širem je čitateljstvu njemačkoga govornog područja postao poznat knjigom Eskatološki žurnal (Journal der letzten Dinge), koja je u izdanju nemačkog Suhrkampa doživjela dva izdanja. Dosad je objavio 14 monografija.
Svoja je istraživanja Strasser proširio na nekoliko područja. U filozofiji prava osobit interes povećuje filozofijskim osnovama kriminologije, na području praktične etike pak bioetičkim pitanjima, ljudskim pravima i pravima životinja. Osim, u posljednje vrijeme osobito naglašene sklonosti filozofiji religije, u političkoj se filozofiji Strasser ponajprije bavi postmodernizmom, antisemitizmom i holokaustom.
Stoga proklinjemo zmiju. Nije nas ostavila u blaženoj iluziji da u vrtu Otac luta s nama. Natjeravši nas da shvatimo što znači biti svjestan samoga sebe kao konačnog bića, skinula je s nas veo ne mogavši nas učiniti sveznajućim. Zmija nas nije mogla ubiti, ali ona je porijeklo nesretne svijesti.
To da umiremo u Bogu može značiti samo da prestajemo biti oni koji jesmo. Doista umiremo. To je ta bodlja, ćutimo se prevarenima. Jer to da hoću vidjeti znači da «Ja» hoću vidjeti. A ipak je ovaj tjeskobni osjećaj da smo smrću prevareni za život izraz isuviše subjektnocentričnog pogleda na posljednje stvari koji konačnost našeg Ja čini apsolutnim. Bog nema ništa izvan sebe. On je subjekt koji je svoj objekt. On je bezuvjetni, apsolutni bitak. Umirati u Bogu ne može značiti da i dalje možemo postojati kao oni koji jesmo, samo u jednom svijetu koji bi se moralo misliti poput rajskog produžetka ovog našeg. (...)
Bog je Jastvo koje u sebi sjedinjuje sve perspektive. Za nas to nije moguće stanje jer je s Ja postavljeno i Ne-Ja. Na ovoj granici, koju ne možemo prekoračiti, raspaljuje se naša neutješnost naočigled smrti. Morat ću se oprostiti, zauvijek. Ipak, i jadikovanju zbog rastanka koje nas odvajkada duboko dira inherentno je nešto što se mora odbaciti. Jadikovka mora načiniti mjesta zrelijem uvidu. Sve transformacije Jastva čine nam se poput smrti. Nijednu sebi ne možemo predočiti. (Iz epiloga)
***
Peter Strasser je suvremeni austrijski filozof (rođen 1950.), profesor filozofije i filozofije prava na Sveučilištu u Grazu. Širem je čitateljstvu njemačkoga govornog područja postao poznat knjigom Eskatološki žurnal (Journal der letzten Dinge), koja je u izdanju nemačkog Suhrkampa doživjela dva izdanja. Dosad je objavio 14 monografija.
Svoja je istraživanja Strasser proširio na nekoliko područja. U filozofiji prava osobit interes povećuje filozofijskim osnovama kriminologije, na području praktične etike pak bioetičkim pitanjima, ljudskim pravima i pravima životinja. Osim, u posljednje vrijeme osobito naglašene sklonosti filozofiji religije, u političkoj se filozofiji Strasser ponajprije bavi postmodernizmom, antisemitizmom i holokaustom.
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.