Fjodor Sologub (pravo ime Fjodor Kuzmič Teternikov, 1863 - 1927), ruski je pjesnik, pripovjedač, romanopisac, esejist, dramski pisac i književni prevodilac. Pripadao je skupini simboli sta, podjednako značajan kao i Leonid Andrejev i Valerij Brjusov.

Sologubova poezija je puna fantastike i erotike, ali se u okvirima simbolističke poezije ističe jednostavnim izrazom i pristupačnošću. Građa iz realnoga svijeta spaja se u njoj s fantastičnim vizijama, koje taj svijet negiraju.

Kao što je poezija, tako je i proza Fjodora Sologuba puna fantastike. Građa iz realnoga svijeta spaja se u njoj s fantastičnim vizijama. Sologubov stil i u njegovim pričama je poetskog ozračja. Tipičan primjer je prva Sologubova zbirka priča «Sjene» («Teni», 1896). Ova knjiga pak predstavlja izbor Sologubovih priča ne samo iz te već i drugih njegovih zbirki.

U naslovnoj priči «Sjene» opisan je običan život jedne tridesetpetogodišnje udovice, autoritarne majke i Volođe, dječaka od dvanaest godina, gimnazijalca. No u njihovom životu promjene unosi jedna, naoko uobičajena pojava. Umoran od svakodnevnih školski obveza Volođa, potaknut jednom knjigom, otkriva tajnoviti svijet sjena na zidovima koji postaju njegova opsesija. Njegova majka, isprva uplašena da njezin sin ne poludi, i sama će postati opsjednuta sjenama. Sologub majstorski daje istančane psihološke portrete majke i sina. Uz  to unosi u svakodnevicu jezovite detalje.

I u ostalim pričama iz ove zbirke: «Mudre djevice», «Prostodušni susreti», «Bajka grobareve kćeri», «Crvenousta gošća», «Kuja», «Janje» i «Put u Damask», kao i u svom najpoznatijem romanu «Mali zloduh», Sologub slijedi Gogoljevu tradiciju u unošenju fantastike i nestvarnoga u posve realističko oblikovanje.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.