Iskrena, potresna i šokantna priča bivšeg ovisnika koji otvoreno progovara o paklu droge kroz koji je prolazio – od samih početaka obilježenih zavaravanjem samoga sebe, preko života u komuni, do konačnog izlječenja.

"Nisam se želio približiti hrvatskim intelektualcima, već narkomanima. Vjerujem da će se mnogi od njih prepoznati posebno u prvom dijelu u kojem detaljno opisujem muljaže koje sam izvodio da bi došao do šuta i ostalo, čak i smiješne anegdote s ulice. Moja je ekipa mrzila heroin, konzumirali smo bombone, travu i manje opasne droge. Ali, kad sam probao heroin, kao da sam upao u rijeku bez povratka. Zlo te ne pušta kad ti se približi".

***

Malo sam jači od tri banke, sredil sam se, brijem. Stambeno sam i vozno situiran, oženjen, kikać, po PS-u. Egocentrik sam i sve pritajeniji ekscentrik (blažene godine), nešto kao boem s kreditnom karticom. Kako su kontradiktornosti unutar mene pronašle zgodan način da se udruže, naglašena socijalna komponenta dobro podnosi moj egoizam.Uglavnom, u životu sam našao računicu da se koliko toliko solidno prošvercam. Osim što sam zaposlen kao programer, klešem slova na groblju i općenito ni me sram nikaj delati, pa povremeno nosim namještaj, glumim leteće uloge po telki i kaj god uleti. Umro sam od droge, istom se rodio u Kristu (ovo zvuči tu mač, ali kaj buš, istina je!).
Neizmjerno volim svoju ženu Željku i sina Doriana.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.