Sultanovi podanici : Kultura i svakodnevica u Osmanskom Carstvu
- Nakladnik: Golden marketing / Tehnička knjiga
- Prijevod: Tatjana Paić-Vukić
- 04/2009.
- 409 str., tvrdi uvez
- ISBN 9789532123586
- Cijena: 33.18 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Knjiga zahvaća vrijeme od nastanka Osmanskoga Carstva do prvih desetljeća 20. stoljeća, s težištem na 16., 17. i 18. stoljeću. Pri razmatranju kulturnih fenomena na tako golemom prostoru i u višestoljetnom razdoblju, bilo je nužno napraviti odabir. Prema autoričinim riječima, izbor tema u rasponu od arhitekture i dekoracija do odijevanja i prehrane, jednako kao i izbor zemljopisnih područja, umnogome su odredili njezini znanstveni interesi, sklonosti i istraživačko iskustvo.
Autorica se najviše bavi kulturom i svakodnevicom muslimanskoga gradskog stanovništva onih područja na kojima se govorio osmanski turski jezik, a povremeno razmatra i kulturu nemuslimanskih podanika. Razmjerno mnogo prostora pripalo je Istanbulu, ne samo zbog njegove važnosti kao upravnog, znanstvenog i kulturnog središta nego i zbog postojanja velikog broja izvora i studija o životu u prijestolnici.
Iako je u studiji S. Faroqhi razvidno nastojanje da se obuhvate niži društveni slojevi, marginalne grupe i stanovnici ruralnih krajeva - seljaci, nomadi, gusari, plaćenici, sluge ili robovi - izvori omogućuju tek fragmentarne uvide u njihovu svakodnevicu i kulturu.
Osmanskim ženama posvećeno je posebno, osobito nadahnuto napisano poglavlje, a njihova se kultura i svakodnevica razmatraju i u mnogim odlomcima ostalih dijelova knjige. Time je autorica dala iznimno velik doprinos istraživanjima rodne povijesti.
Derviši su još jedna važna skupina stanovništva čiju kuturu autorica dobro poznaje i kojoj je u knjizi s mnogo razloga posvetila veliki prostor. S jedne strane bliski puku, s druge nerijetko i državnim dužnosnicima, derviši su prenosili kulturne sadržaje, širili neformalnu naobrazbu i bili svojevrsna poveznica visoke i pučke, pisane i usmene kuture.
Osim arhitekture i dekorativnih umjetnosti, u knjizi se razmatraju i dramske izvedbe koje su pratile osmanske svečanosti, kao i svakodnevno pisanje, poput vođenja dnevnika i sastavljanja pisama, te naposljetku, ali ne i najmanje važno, kulinarsko umijeće. Kuhanje je bilo i ostalo svakodnevna djelatnost, no ono je i način izražavanja umjetničkog nadahnuća, makar i skromnih domašaja.
Osim toga, u knjizi se ispituju i mreže putem kojih se prenosilo znanje važno za umjetničko stvaralaštvo.
***
Suraiya Faroqhi danas je nedvojbeno jedno od najvećih imena svjetske osmanistike. Ta znanstvenica indijsko-njemačkoga podrijetla rođena je u Berlinu 1941. godine. Povijest i turkologiju studirala je u SAD-u i Njemačkoj, a u dugoj znanstvenoj karijeri radila je i gostovala na mnogim sveučilištima (Hamburg, Harvard, Minneapolis, Ankara, Istanbul i dr.). Danas, kao umirovljena profesorica Münhenskoga Instituta za povijest i kulturu Bliskoga istoka i turkologiju, predaje na Sveučilištu Bilgi u Istanbulu. Objavila je dvanaest knjiga i više od sto pedeset radova iz socijalne, političke, ekonomske i kulturne historije.
Najpoznatije njezino djelo "Sultanovi podanici", prvi je put objavljeno na njemačkome 1995. godine pod naslovom "Kultur und Alltag im osmanischen Reich" (München: C. H. Beck). Trinaest godina od izlaska prvoga izdanja to je i dalje jedina obuhvatna studija o kulturi i svakodnevici u osmanskim zemljama.
Autorica se najviše bavi kulturom i svakodnevicom muslimanskoga gradskog stanovništva onih područja na kojima se govorio osmanski turski jezik, a povremeno razmatra i kulturu nemuslimanskih podanika. Razmjerno mnogo prostora pripalo je Istanbulu, ne samo zbog njegove važnosti kao upravnog, znanstvenog i kulturnog središta nego i zbog postojanja velikog broja izvora i studija o životu u prijestolnici.
Iako je u studiji S. Faroqhi razvidno nastojanje da se obuhvate niži društveni slojevi, marginalne grupe i stanovnici ruralnih krajeva - seljaci, nomadi, gusari, plaćenici, sluge ili robovi - izvori omogućuju tek fragmentarne uvide u njihovu svakodnevicu i kulturu.
Osmanskim ženama posvećeno je posebno, osobito nadahnuto napisano poglavlje, a njihova se kultura i svakodnevica razmatraju i u mnogim odlomcima ostalih dijelova knjige. Time je autorica dala iznimno velik doprinos istraživanjima rodne povijesti.
Derviši su još jedna važna skupina stanovništva čiju kuturu autorica dobro poznaje i kojoj je u knjizi s mnogo razloga posvetila veliki prostor. S jedne strane bliski puku, s druge nerijetko i državnim dužnosnicima, derviši su prenosili kulturne sadržaje, širili neformalnu naobrazbu i bili svojevrsna poveznica visoke i pučke, pisane i usmene kuture.
Osim arhitekture i dekorativnih umjetnosti, u knjizi se razmatraju i dramske izvedbe koje su pratile osmanske svečanosti, kao i svakodnevno pisanje, poput vođenja dnevnika i sastavljanja pisama, te naposljetku, ali ne i najmanje važno, kulinarsko umijeće. Kuhanje je bilo i ostalo svakodnevna djelatnost, no ono je i način izražavanja umjetničkog nadahnuća, makar i skromnih domašaja.
Osim toga, u knjizi se ispituju i mreže putem kojih se prenosilo znanje važno za umjetničko stvaralaštvo.
***
Suraiya Faroqhi danas je nedvojbeno jedno od najvećih imena svjetske osmanistike. Ta znanstvenica indijsko-njemačkoga podrijetla rođena je u Berlinu 1941. godine. Povijest i turkologiju studirala je u SAD-u i Njemačkoj, a u dugoj znanstvenoj karijeri radila je i gostovala na mnogim sveučilištima (Hamburg, Harvard, Minneapolis, Ankara, Istanbul i dr.). Danas, kao umirovljena profesorica Münhenskoga Instituta za povijest i kulturu Bliskoga istoka i turkologiju, predaje na Sveučilištu Bilgi u Istanbulu. Objavila je dvanaest knjiga i više od sto pedeset radova iz socijalne, političke, ekonomske i kulturne historije.
Najpoznatije njezino djelo "Sultanovi podanici", prvi je put objavljeno na njemačkome 1995. godine pod naslovom "Kultur und Alltag im osmanischen Reich" (München: C. H. Beck). Trinaest godina od izlaska prvoga izdanja to je i dalje jedina obuhvatna studija o kulturi i svakodnevici u osmanskim zemljama.
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.