Knjiga priča Zdravka Vukovića "O anđelima i manje anđeoskim temama" bavi se na različite načine mjestima koja su u hrvatskoj prozi dodirnuta, osvijetljena na trenutak ili se posredno prešućuju i ostavljaju u mraku za tzv. bolja vremena. Ulaz u tijelo zbilje (povijesti) nerijetko je iskušenje, jer podrazumijeva čitav niz uhodanih i već odavna doznačenih formula uspjeha - i za radoznala i upućena čitatelja, s tako upisanim temama u tekst, nema mjesta.

Međutim, Zdravko Vuković samosvjesno, s pažljivo građenom pripovjedačkom strategijom i sviješću o vlastitom pisanju/pismu zasijeca u priču o ratu, njezinim anonimnim protagonistima i žrtvama spleta različitih sudbinskih okolnosti. Pripovjedač, iznimno razvedene i bogate sintakse, unosi u pričanje (ili bolje de/konstruira) arhetipe rata, izvlači na pozornicu "dana i noći" junake, koji su nerijetko sve drugo nego očekivani "junaci", zatječući ih u trenucima kad se definitivno zapliće omča oko njihovih života. Mijenjajući prostorne (od Čikole i Krke - preko Korane i Kupe - do Drine) koordinate zbivanja, on podjednako sigurno ugađa registar i scenografiju priča u fantazmagoričnim, pseudo/biblijskim, ironijskim kontekstima. Stvarnost rata, njegova sveprisutnost u prostoru i ljudima, podtekst je koji upravlja proznom strukturom i pripovjedač mu se nastoji izmaknuti izborom bizarnih situacija, mikro-priča koje se nižu u specifičnom ritmu, zasipajući čitatelja novim asocijacijama i uvidima.

Središnji motiv knjige podudaran je njezinu naslovu, autor se s općepoznatim motivom anđela poigrava i smješta ga nerijetko na njegovu drugu (možda manje svetu) stranu: smješta ga u svijet manje svetih zbivanja ili, riječima autora, u prostoru "manje anđeoskih tema".
Miroslav Mićanović

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.