Trubadurski pokret nastao je u Provansi, na jugu današnje Francuske, nakon što je prekoračena sa strepnjom očekivana granica prvoga tisućljeća. U vremenu koje je označilo dolazak novog doba, "proljeća svijeta", pokret je donio dotad nezamislivu novost: umjesto na latinskome, trubaduri su svoje pjesme ispjevali na narodnom – provansalskom – jeziku (langue d'oc) i posvetili ih svjetovnim temama. Razvila se prva europska lirika na narodnom jeziku.

Glavna pokretačka snaga trubadurskoga stvaranja bila je ljubav. Kult ljubavi postao je osnova novoga poretka, a pjesništvo je dobilo društvenu važnost. Bogato raznovrsnim pjesničkim oblicima (canzó, sirventes, pastorala, alba, tenzó) i stilovima (trobar leu, trobar ric, trobar clus), trubadursko pjesništvo tematski je utemeljeno na kultu žene, viteštva, udvorne ljubavi i služenja. No uz ljubavne pjesme, po kojima su najpoznatiji, trubaduri su se doticali i političkih, junačkih, satiričnih i putenih tema.

Značenje trubadurskoga pjesništva u književnosti i kulturi Europe neprocjenjivo je. Svojom izvornošću i visinom umjetničkoga dometa trubaduri su prerasli provansalske okvire i proširili svoj utjecaj na književnosti sjeverne Francuske, Španjolske, Italije, Portugala, Njemačke, pa i na hrvatsku obalu Jadrana. Tijekom dva stoljeća razvoja ove književne tradicije, trubaduri su stvorili jedinstven spoj blistave forme i uzvišenoga sadržaja, koji do danas ostaje predmetom s jedne strane teorijskoga i povijesnoga proučavanja, a s druge strane vrhunskim književnim užitkom.

U "Trubadurima" su po prvi put u hrvatskom prijevodu okupljeni svi najznačajniji trubadurski pjesnici. Zastupljeno ih je više od 30, a među njima ima i pjesnikinja (trobairitz). Antologija sadržava više od 3600 stihova, koji se donose usporedno s izvornikom.

Pjesme su preveli vrhunski hrvatski prevodioci: Morana Čale, Željka Čorak, Bratislav Lučin, Mate Maras, Tonko Maroević, Nikola Milićević, Zvonimir Mrkonjić, Luko Paljetak, Ivan Slamnig, Antun Šoljan i Mirko Tomasović.

Uz pjesme, knjiga donosi i popratne tekstove: književno-povijesni uvod, pregled najznačajnijih oblika trubadurskoga pjesništva, biografske bilješke o svakom autoru, pogovor o provansalskome jeziku i kazala.
 

Mirko Tomasović rođen je 1938. u Splitu. Studirao je komparativnu književnost i francuski jezik na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1971. do 1999. predaje na Odsjeku za komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Umirovljen je 1999. u zvanju redovitoga sveučilišnog profesora. Godine 2000. izabran je za redovitog člana HAZU-a u Razredu za književnost. Preminuo je u Zagrebu 2017. godine.

Prve je radove počeo objavljivati 1957. Tiskano mu je tridesetak knjiga znanstveno-stručnog usmjerenja te petnaestak knjiga prepjeva poezije s talijanskog, francuskog, španjolskog i portugalskog jezika. Posebno se bavio proučavanjem „oca hrvatske književnosti” Marka Marulića te o njemu objavio pet knjiga i držao predavanja na mnogim europskim sveučilištima te u SAD-u i Kanadi. Osim na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, vodio je kolegije i na Hrvatskim studijima te na Akademiji za dramsku umjetnost.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.