I u "Umjetnim suzama", svojem novom romanu, Milko Valent slijedi odgovorni diskurs inovativnog romanesknog štiva, ali po prvi put zahvaća temu tranzicijske hrvatske zbilje koja je ujedno uronjena u širi kontekst: u zbilju recentnih europskih tranzicijskih procesa ujedinjenja. "Umjetne suze" su roman epohe; on je u svojoj biti egzistencijalna dijagnoza početka 21. stoljeća i ujedno romaneskna psihotična freska zloćudnog procesa banalnosti.

Ovaj roman hrabro uranja i u svijet sve upitnije i problematičnije institucije suvremenoga monogamnog braka. To je roman o ljubavi koja se raspada, o nemogućnosti rađanja djece odnosno o neplodnosti jednog partnera, o strasti i osveti, ali istodobno to je roman o stresnoj poziciji istraživačkog novinara. To je također roman o nemogućnosti dugotrajnih emocija te roman o potresnoj slici suvremene Hrvatske i suvremene Europe koja je, čini se, u procesima ujedinjenja izgubila moć za veličinu karaktera i moć za istinsku autentičnost individuuma, a koju istodobno nagrizaju sve raširenija korupcija, hipokrizija te lažna politička i strukovnjačka korektnost.

Ipak, i u toj gotovo potpunoj opustošenosti života zaiskre katkada kratki bljeskovi optimizma, prave istinske komunikacije i ljudske radosti koji, barem na nakratko, poništavaju u svakodnevici potvrđen pesimistički zaključak da je svaki čovjek u osnovi nepristupačan neurotičan otok. Usprkos svemu roman "Umjetne suze" omogućuje i čitateljski užitak i uvid u kompliciranu narav suvremenoga čovjeka te usputnu spoznaju da je u cjelini življenja možda najveća mudrost uravnotežiti navale optimizma i pesimizma.

Valentov roman je slojevit, protkan razornim uvidom u središte otuđenih ljudskih života koji su nespokojni, kaotični, nepredvidljivi, ali i mnogoznačni, što omogućuje čitateljima dodatno obogaćenje mašte te interaktivnu stvaralačku suradnju s piscem tijekom čitanja, ali i nakon čitanja. Takva suradnja je svojevrsno vraćanje iskustvu pročitanog u sjećanju ili ponovnom čitanju romana u cjelini ili nekih njegovih dijelova.

"Umjetne suze" su izvrstan roman koji je daleko od banalnog, dosadnog i predvidljivog mainstreama lakih literarnih proizvoda u poplavi površnih light trendova čija je glavna osobina brbljanje. Najkraće rečeno, Milko Valent napisao je sjajan, uzbudljiv, suvremen europski roman, ''roman epohe'' o hrvatskoj i europskoj svakodnevnoj kaotičnoj zbilji.

Upravo zbog svega toga sigurno je da će ga sve zahtjevniji hrvatski čitatelji zavoljeti kao napeto štivo, koje osim zajamčenoga čitateljskog užitka svojim bespoštednim prikazom krize suvremenog monogamnog braka, ljubavnih odnosa, ''političke nekorektnosti'' te ''tranzicijskog kaosa'' Hrvatske i Europe izaziva i zapitanost čitatelja o nekoj promjeni nabolje u njihovim vlastitim životima, ali će ga zavoljeti i kao ono štivo koje u prividnom otklonu od njihove svakodnevice potiče trajni, kritički i uznemirujući egzistencijalni déja vu.

Za proze Milka Valenta ne vrijede fraze kojom se dočekuju nove knjige afirmiranih pisaca. Dugo očekivani roman, s nestrpljenem iščekivani roman, ili nešto slično. Naime, tamo gdje sa svojim prozama odlazi Valent, tamo nema nikoga da ga čeka. Njegove proze daleko su ispred svog vremena, daleko ispred prevladavajućih književnih obrazaca, a posebno je daleko otišao s romanom koji držite u ruci.

Edo Popović

***

Milko Valent, prozaik, pjesnik, dramatičar, esejist i kazališni kritičar, rođen je 6. srpnja 1948. u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je filozofiju i komparativnu
književnost. Suradnik je stotinjak časopisa, magazina, novina i mnogih radijskih programa te internetskih portala. Zastupljen je u dvadeset pet antologija i trideset pet domaćih te inozemnih
izbora, pregleda i panorama poezije, proze, drame i eseja. Brojni njegovi tekstovi prevedeni su dosad na dvanaest jezika. Također je na njemački prevedena knjiga proze (novela) Nježna palisandrovina, na francuski, mađarski i poljski drama Gola Europa, na makedonski roman PlayStation, dušo, a na engleski radiodrame Tinta u oku i Neonski rubovi te drame Gola Europa, Ground Zero Aleksandra i Bordel divljih jabuka. Dvije drame, dijelovi dramske trilogije Zero
(Ground Zero Aleksandra i Gola Europa), nagrađene su 2002. i 2000. prvom i trećom nagradom Marin Držić. Za dotadašnji doprinos poeziji nagrađen je Maslinovim vijencem 2009.

Milko Valent, prozaik, pjesnik, dramatičar, esejist i kazališni kritičar, rođen je 6. srpnja 1948. u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je filozofiju i komparativnu književnost. Suradnik je stotinjak časopisa, magazina i novina te mnogih radijskih programa i nekoliko internetskih portala. Zastupljen je u 25 antologija i 36 domaćih te inozemnih izbora, pregleda i panorama poezije, proze, drame i eseja. Brojni njegovi tekstovi prevedeni su dosad na trinaest jezika. Također je na njemački jezik prevedena novela "Nježna palisandrovina" i izbor iz knjige poezije "Tihi alati" (prijevod je dostupan na internetu), na francuski, mađarski i poljski drama "Gola Europa" na makedonski roman "PlayStation, dušo", a na engleski radiodrame "Neonski rubovi i "Tinta u oku" te drame "Gola Europa", "Bordel divljih jabuka" i "Ground Zero Aleksandra".

Dvije drame iz dramske trilogije "Zero" (Gola Europa i Ground Zero Aleksandra) nagrađene su 2000. i 2002. trećom i prvom nagradom Marin Držić. Za dotadašnji doprinos poeziji nagrađen je Maslinovim vijencem 2009. Za roman "Umjetne suze", kao najbolje književno ostvarenje objavljeno u 2013., dobio je 2014. Nagradu Vladimir Nazor. (S tim je romanom bio među pet finalista književne nagrade Tportala za najbolji roman u 2013.) Na drugom natječaju Petrarca Festa za najbolji sonet dobio je 2015. treću nagradu za sonet "Rock'n'roll".

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.