"Kriminal" nije među bitnijim američkim stripovima prošlog desetljeća, nije ni velik, ni revolucionaran, niti mu se može pripisati bilo koji od uobičajenih epiteta rezerviranih za remek-djela. No "Kriminal" jest dobar zanatski strip, napravljen iz ljubavi i pun poštovanja prema žanru kojim se kreće. To ga pak čini čitljivim, što je važnije no što se možda čini na prvi pogled. Pripovijest o "luzerima"...

Roman koji ne mari za književne trendove, ne mari za eksperimente, ne mari za šok-efekte, a ne mari ni za angažirane teme u bilo kojem obliku. To naravno ne znači da je "Damen kapric" loš roman. Ono što ga interesira, obrađuje dobro. Likovi su mu uvjerljivi (dobro, većina njih jest), postupci u skladu s karakterima, a priča, iako meandrira i više no što je potrebno, ne gubi ni na ritmu ni na zanimljivosti...

U toj slici politike kao kola šašavih budaletina nedostaje trezvenijeg razmišljanja ili barem projekcija bližih stvarnom stanju stvari. Proglašavati nesposobnima ljude koji svako toliko, u sklopu ove ili one afere, odšetaju s milijunima novaca bez ikakvih relevantnih posljedica nije ništa drugo doli podcjenjivanje ili - u ovom slučaju - utjeha proze koja, nažalost, nije naročito utješna. Dok nas Babićev...

Pozicija iz koje nastupaju različiti akteri odgojno-obrazovnog sustava nipošto nije ravnopravna. Nije tu tek riječ o onoj vrsti hijerarhijske neravnopravnosti, pandan koje nalazimo u vojsci, u kojoj moć odlučivanja pripada onima na višim pozicijama cjelokupnog mehanizma, već je tu riječ o diskurzivnoj neravnopravnosti u kojoj su oni na donjem dijelu vertikale lišeni bilo kakve mogućnosti su-djelovanja....

Hérge će svoje stripove primarno pisati za dječake, iako valja uočiti specifičan, "europski", odnos prema elementima dječjeg stripa. U prvih četrnaest Tintinovih avantura nema ni jednog značajnog ženskog lika, a jednako tako nema ni jedne seksualne aluzije, ma što izvjesni psihoanalitičari tvrdili o tome. No, alkoholizam, viski i opijanje predmet su konstantnih, dobronamjernih šala i stalnih gegova...

Možda će se i naći tkogod tko je propustio sve one Andriće, Selimoviće, Kiše i Pekiće koji su, s mnogo manje logoreje, a više imaginacije i filozofske snage gradili, rušili te problematizirali iste ili dovoljno slične svjetove no vjerojatnost za takvo što izuzetno je mala. A nakon iskustva Andrića, Selimovića, Kiševa i Pekića "Rod", ukoliko vas iznimno ne zanima njegova tračerska dimenzija, nema...