Mnogi, pogotovo manji nakladnici, reći će kako je Interliber jedina prava knjižara u Hrvatskoj, u kojoj mogu izložiti sva svoja izdanja, pokazati što su sve objavili jer postojeća knjižarska mreža se u prevelikoj mjeri okrenuli knjižnom mainstreamu. Na žalost, mreža manjih kvalitetnih knjižara nije se dostatno obnovila, i često se brkaju raznorazni second-hand shopovi s punokrvnim knjižarama.

Ne znam koliko ljudi sudjeluje u provođenju projekata koji potiču mlade na čitanje, ni jesu li od početka do kraja uključeni isti ljudi ili se odgovornost na neki način raspodjeljuje i delegira. Vidim samo uspješnu provedbu dobro osmišljenog plana, a koga zanima, sasvim se sigurno može raspitati jer su pojedinci u Sloveniji, i u JAK-u i u drugim institucijama, uvijek spremni za razgovor.

U Srbiji ne postoji društvo pisaca za djecu i mlade. Nije ga nikada ni bilo. Ne znam je li se situacija promijenila, ali prije par godina (kada je Jasminka Petrović zatražila članstvo u jednom od dva društva književnika Srbije) pisac koji je pisao isključivo za djecu i mlade nije mogao postati član društva književnika. Ma koliko knjiga imao.

Kao najveći problem ili prepreka u funkcioniranju školske knjižnice gotovo svi anketirani školski knjižničari (97 %) navode nedostatna financijska sredstva za nabavku knjiga i drugih tiskanih materijala. Stoga i ne treba čuditi da djeca uspješna na PIRLS istraživanjima kasnije više ne pokazuju tako dobre rezultate i na PISA istraživanjima.

Onima koji djeluju u javnom sektoru i kojima brzina djelovanja nije baš i vrlina (kao da uvijek imaju sve vrijeme svijeta ispred sebe) dok oni iz realnog sektora, bilo privatni poduzetnici bilo freelanceri, dobro znaju da nemaju vremena za čekanje, navikli da sa svakim idućim mjesecom moraju iznova i pod velikim stresom osiguravati i isplaćivati plaće i honorare.