Ivan Berislav Vodopija finim rječnikom i profinjenim slogom ljepoduha raspreda priču o sebi, čovjeku koji je živio za knjige i od knjiga. Ali ne samo o sebi, shvaćajući vlastitu osobnost metonimijom kulturne atmosfere koja je na putu da potpuno iskopni ili je već iskopnjela. Vodio je on knjižare kakvih više nema, antikvarijate kojih je sve manje, sabirališta duha našemu dobu sve manje potrebna. Stoga...