Više od stoljeća nakon smrti Nietzscheov "lik i djelo" i dalje su itekako intrigantni i interesantni, a popularnost kao da mu ne prestaje rasti. Samo u posljednjih desetak godina objavljeno je više od 500 monografija o njemu i njegovu djelu, no Zweigov esej iz 1925. godine ostaje poglavlje za sebe; on slavi dubinu, višeznačnost i hrabrost Nietzscheove misli.

Zweig je filozofovoj "borbi s demonom" posvetio potresne stranice koje nadaleko prekoračuju razinu pukog psihološkog portreta i koje nam otkrivaju najdublju povezanost osobnog i misaonog na Nietzscheovu duhovnom putu.

"Moj je glavni interes uvijek bio psihološko crtanje ličnosti i njihovih sudbina. To me je i potaknulo da pišem eseje i biografske rasprave o poznatim glazbenicima, slikarima i znanstvenicima." Tako jedan od najboljih i najpopularnijih pisaca svoga doba Stefan Zweig u autobiografskoj skici "pravda" ovu biografsku skicu o genijalnom filozofu, o kojem piše: "Ni jedan svetac na stupu nije bio tako napušten, jer ti fanatici svoje vjere imaju još svojega Boga čija sjena obitava u njihovoj kolibi i pada s njihova stupa, ali on, 'božji ubojica', nema više ni boga ni ljudi... Nikada u svim tim dugim nomadskim godinama vedar počinak u živahnom prijateljskom krugu, nikada noću toplo nago žensko tijelo uz njegovo, nikada jutarnje rumenilo slave nakon tisuću crnih noći šutljiva rada!"

Stefan Zweig odrastao je u obitelji židovskog podrijetla, studira i neumorno putuje svijetom oblikujući sebe i svoj književni izraz. Doktor filozofije, erudit i svjetski putnik, Zweig je jedan od najvatrenijih pobornika duhovnog jedinstva Europe i glasnogovornik mira u svijetu. Njegove pjesme, novele, eseji i drame nastaju pod utjecajem simbolizma, impresionizma i psihoanalize. Iz tog razdoblja najpoznatije su zbirke novela «Amok» (1922), «Stranputice osjećaja» (1927) i «Novela o šahu» (1941), te njegov jedini roman, «Nestrpljivo srce» (1938).

Svjetsku mu slavu donose portreti i biografije znamenitih povijesnih ličnosti: političara, istraživača, pisaca («Joseph Fouché», 1929; «Trijumf i tragika Erazma Roterdamskog», 1935; «Maria Stuart», 1935; «Magellan», 1938). Najbolja ostvarenja dao je za života na području književnih eseja i biografskih studija («Tri majstora», 1920; «Borba s demonom», 1925; «Tri pjesnika», 1928).

Vrijeme i svijet njegovih likova dočarao je u šaroliku povijesnom ruhu, pa se mnoge njegove stranice doimaju poput pjesničkih tumačenja izabranih poglavlja iz kulturne povijesti. U tom je duhu napisana i njegova poshumno objavljena autobiografija «Jučerašnji svijet» (1943), jedno od njegovih najvažnijih djela.

Za vrijeme nacizma odlazi u emigraciju, boravi u Engleskoj i Americi da bi potom u Petropolisu kraj Rio de Janeira, zajedno sa svojom drugom ženom, mlađom 30 godina, prijašnjom tajnicom, izvršio očajničku odluku - samoubojstvo. Brazilski predsjednik Vargas dao je supružnike Zweig pokopati o državnom trošku, a u novinama se o njima pisalo kao o žrtvama fašizma.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.