Dinko Telećan više je puta odlazio u Aziju, i svaki se put vraćao ovamo, u naš kutak svijeta, da razmišlja i iščitava što je zabilježio na tim putovanjima koja za njega nisu predstavljala izlet u nepoznato, nego povratak u poznato, ali ono poznato koje je prejako, preintenzitvno, prebolno, ponekad i presmiješno – jer ga osjećamo dijelom sebe.

Ovaj punokrvni književni putopis čita se kao obračun s turističkim vodičima, polemika s književnim veličinama, učenje o skrivenim istinama i promišljanje iskonskih znanja. Nakon prve putopisne knjige "Lotos, prah i mak", Telećan širi horizont azijskog putovanja te njegovi tekstovi britko, u razvedenom ritmu suite, ovaj put sežu preko Nepala svedo Kine.

U najboljoj maniri velikih književnika poput Michauxa ili Moravije, Telećan nam otkriva azijski pejsaž unutra i izvana; unutra kad piše o Aziji kakva jest, a istovremeno i neskriveno o svojim dojmovima i impulsima u toj fascinantnoj interakciji čovjeka i kontinenta; izvana kad piše o posljedicama površ(i)n(sk)og pristupa najvećem kontinentu i o blještavilu monumentalnosti koje se u tropskim vrućinama i himalajskim mrazovima ocrtava na obzoru vječnosti.

Dinko Telećan rođen 1974. godine u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu 1999. diplomirao filozofiju i anglistiku. Na istom fakultetu studirao i sinologiju . Objavio zbirke pjesama "Kreševa" (1997.), "Vrtovi & Crvena mijena" (2003.), "Iza" (2005.), "Plast igala" (2011.), "Dok ti oči ne dogore" (2017.) i "Dovoljni razlozi" (2019.), knjigu "Sloboda i vrijeme" (2003.), putopisne knjige "Lotos, prah i mak" (2008.) i "Azijska suita" (2015.), zbirku eseja pod naslovom "Pustinja i drugi ne-vremeni ogledi" (2009.) i roman "Dezerter" (2013.). Kraći izbori iz opusa prevedeni na petnaestak jezika. 

Prevodi s engleskog, španjolskog i kineskog jezika. Dosad objavio više od 80 knjiga u prijevodu. Prevodio, među ostalima, R. Bolana, J. L. Borgesa, J. Cortázara, T. Eagletona, R. Flanagana, J. G. Frazera, R. Gravesa, S. Greenblatta, M. V. Llosu, W. Morrisa, E. Sabata, G. Steinera i H. D. Thoreaua. Prevodi i za radio i televiziju. Povremeni je vanjski urednik i lektor u književnom izdavaštvu te od 2009. do 2018. honorarni urednik na Trećem programu Hrvatskoga radija, na kojemu je uređivao emisije Svjetska proza, Ogledi i rasprave, Lica okolice i Do korica. 

Za prijevod Frazerove "Zlatne grane" nagrađen je 2003. godišnjom nagradom Društva hrvatskih književnih prevodilaca, a nagradu „Josip Tabak“ istoga društva dobio je i 2014. godine za prijevod knjige "Pjesme: moj izbor" Roberta Gravesa. Godine 2017. dobio je nagradu „Iso Velikanović“ za prijevod Gravesove "Bijele božice". Dobitnik je prve nagrade na natječaju časopisa Zarez za najbolji esej 2005. Na Sajmu knjiga u Sarajevu 2006. nagrađen za najbolji nefikcionalni prijevod godine (Slavoj Žižek, "Škakljivi subjekt").

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.