Sramili smo se svog pijanog pjevanja, svog prostačkog jezika, svojih bljuvotina i sve češćih posjeta policajaca i ovršitelja. Sramili smo se, ali nismo činili ništa da se promijenimo.

Riječ je o poluautobiografskom djelu, ispripovijedanom iz perspektive trinaestogodišnjaka (poslije odrasla čovjeka), od milja zvanog Dimitrić, koji odrasta u disfunkcionalnoj obitelji, živeći u kući svoje bake Marije s ocem alkoholičarom Pijem i trojicom stričeva, Mrgom, Letvom i Hermanom: a svima njima zajedničko je da su „upropastili svoje ljubavne veze i vratili su se mami“, Dimitrijevoj baki.

Oni sav svoj stečeni novac, što od poslova koje povremeno obavljaju što od socijalne pomoći, nemilosrdno troše opijajući se do besvijesti po lokalnim birtijama. Ništa neuobičajeno za družinu koja smatra da je doživjeti šezdesetu „vrhunac malograđanštine“. Samo je Dimitrijev otac imao stalan posao, na pošti, „ali i on je raznoraznim birtašima znao biti dužan čak po nekoliko mjesečnih plaća“.

Svojim iskrenim i neuvijenim stilom, prožetim surovim humorom i sarkazmom, ali i određenom dozom suosjećanja prema svojim likovima, autor nas s lakoćom uvodi u svijet bez srama i lijepih manira, u svijet otuđenja i socijalne deprivacije…

Roman "Nažalosnost stvari" (De helaasheid der dingen, 2006.) jednog od najvažnijih suvremenih belgijskih autora Dimitrija Verhulsta (1972.) do danas je preveden na više od dvadeset jezika, te je autoru priuštio titulu „najvećeg talenta flamanske književnosti“. Prema romanu je 2009. snimljen iznimno uspješan istoimeni film, koji je bio belgijski kandidat za nagradu Oscar.

Dimitri Verhulst (1972.) zasigurno je jedan od najvažnijih suvremenih autora koji pišu na flamanskom jeziku, a čija su djela prevedena na više od dvadeset jezika. Njegov stil pisanja karakteriziraju naglašen sarkazam, humor, ali i suosjećajnost. Debitirao je 1999. zbirkom kratkih priča "Susjedna soba" (De kamer hiernaast) koja je ušla u finale prestižne nizozemske književne nagrade Libris. Nakon toga napisao je romane "Ništa, nitko i prilično tiho" (Niets, niemand en redelijk stil, 2001.) i "Golmanova dosada" (De verveling van de keeper, 2002.), no tek je romanom "Problemski hotel" (Problemski hotel, 2003.), prevedenim na petnaest jezika, među ostalim i na hrvatski, privukao zamjetnu međunarodnu pozornost.

Još veći književni uspjeh ostvario je svojim sljedećim romanom "Nažalosnost stvari" (De helaasheid der dingen, 2006.), prema kojem je 2009. snimljen i iznimno uspješan istoimeni film, ujedno belgijski kandidat za nagradu Oscar. Godine 2006. objavio je i roman "Gospođa Verona silazi s brežuljka" (Mevrouw Verona daalt de heuvel af), a za roman "Prokleti dani na prokletoj kugli" (Godverdomse dagen op een godverdomse bol, 2008.) dobio je prestižnu nizozemsku književnu nagradu Libris. Nakon toga napisao je još nekoliko romana, među kojima je najpoznatiji "Kristov ulazak u Brussel" (De intrede van Christus in Brussel, 2011.). Verhulst redovito objavljuje svoje radove i članke u nekoliko belgijskih i nizozemskih književnih časopisa.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.