Jebene glupače, to su žene. I ja sam jebena glupača. Jesam li se borila za tebe, a znala sam koliko mi značiš? Nisam. Pustila sam te niz vodu a da nisam digla glas. Ne kažem da bi te dernjava vratila u krilo moje, ali nikad ne znaš hoćeš li u ratu pobijediti ako u rat ne kreneš. 

Glumila sam ledenu kraljicu umjesto da se ponašam poput divlje mačke. Da sam prestrašila trudnu ženku, možda bi otišla na abortus? Da li bih mogla biti sretna s tobom dok bi iznad naših glava lelujao raskomadani fetus? Ti znaš da ja abortus držim ubojstvom u nužnoj obrani. Sve što može postati čovjekom po meni je čovjek. Jebe mi se za teorije kad je ono što nosimo u trbuhu skupina "nečega", a kad to "nešto" postaje "osoba". Da ti pravo kažem, ja i ne znam što je "osoba", a ne znam ni što je "sreća". Što je sreća?

"Nije mi teško pisati. Pisanje i čitanje su za mene, otkako znam za sebe, jedine strasti koje me obuzimaju istim žarom kako su to činile kad sam imala šest godina. Sve ostalo... Mutno se sjećam da su me nekad davno privlačili muškarci, ali pojma nemam zašto."

Vedrana Rudan

**

Tema novog romana je život četrdesetšestogodišnje Ksenije koju mladi ljubavnik zavodi u novogodišnjoj noći. Dok su intimni, junakinja u mislima razgovara sa svojim bivšim suprugom.

O čemu razmišljaju žene za vrijeme seksa? Vedrana Rudan napravila je anketu među svojim prijateljima. SVI su muškarci rekli da žene za vrijeme seksa misle o njima, SVE su žene rekle da im partner za to vrijeme nije na kraj pameti. Jer, ima toliko zanimljivijih tema: kupnja cipela, odlazak na kavu sa novim kolegom, zamišljanje kolege na mjestu partnera, objašnjavanje teti u vrtiću da je mali Jure maloj Kati slučajno slomio ruku, kako platiti karticu i dugove, kad će završiti ovaj davež... 

A što se Kseniji mota po glavi?

Vedrana Rudan (Opatija, 1949.) objavila je dvanaest knjiga, koje su prevedene na engleski, mađarski, slovenski, poljski, francuski, talijanski, ruski i makedonski jezik. U Rusiji su joj prevedene čak tri knjige, u Americi nekoliko priča i dvije knjige. Kazališne predstave dramatizirane prema njenim knjigama igrane su u Rijeci, Zagrebu, Beogradu, Varšavi, Londonu, Santa Monici, Budimpešti. Bila je novinarka, kolumnistkinja, radila je kao urednica na Hrvatskom radiju i voditeljica TV emisije. Svaki put je dobila otkaz.

Objavila je knjige "Uho, grlo, nož", "Ljubav na posljednji pogled", "Ja, nevjernica", "Crnci u Firenci", "Kad je žena drolja, kad je muškarac peder", "Strah od pletenja", "Dabogda te majka rodila", "Kosturi okruga Medison", "U zemlji Krvi i Idiota", "Amaruši", "Zašto psujem", "Muškarac u grlu", "Život bez krpelja", "Ples oko sunca: autobiografija", "Puding od vanilije".

Vedrana Rudan piše na svom blogu www.rudan.info. Živi u Rijeci, s mužem stalno, a s unukom povremeno. Nema psa zato što mnogo putuje.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.