Radnja romana za djecu "Vezanje tenisica s jednom nepoznanicom" se zbiva u sedam dana. Već u uvodu dječak Leon nas upozorava da mu od svih predmeta nešto lošije ide hrvatski jezik i književnost što posebno brine njegovu mamu. Ona je radijska spikerica i osobno ju pogađaju četvorke u rubrici za pismeno i usmeno izražavanje njezinog sina jedinca. Na nagovor svoje majke, Leon odlazi u ljetnu školu kreativnog pisanja i govorništva na otok Prvić. Iako je u početku na sve načine pokušavao izbjeći tu nevolju u koju je upao, ipak se nađe na otoku i tamo mu se neplanirano događaju nepredviđene avanture.

Roman "Vezanje tenisica s jednom nepoznanicom" Julijane Matanović neka je vrsta "literarnog brata" romana "Rečeno – učinjeno", koji se bavi problematikom preopterećenosti djece osnovnoškolskog uzrasta u školskim i izvanškolskim aktivnostima te izazovima koji taj problem stavlja kako pred učenike, tako i pred roditelje i učitelje. U romanu prati život dječaka koji se mora boriti sa zahtjevima škole, roditelja i okoline. Kroz priču upoznajemo i Leonove roditelje i baku koji priču pripovijedaju iz svoje perspektive.

U tom mnoštvu različitih stavova, spisateljica pruža kritiku današnjeg stanja u društvu, forsiranja odličnih ocjena, inflacije odličnih učenika zbog čega se djeci nameće strašan pritisak pred upis u srednju školu, ali i promijenjenog odnosa učenika i roditelja prema profesorima u školi. Iako roman obrađuje teške teme današnjice, pisan je duhovitim stilom, prilagođenim za mlade. Osim što je roman za mlade, u njemu su i poruke namijenjene upravo roditeljima i svima onima koji kroje mišljenja i stavove mladih ljudi te tako određuju njihovu budućnost.

Suvremena hrvatska književnica i književna znanstvenica Julijana Matanović rođena je 6. travnja 1959. u Gradačcu (Republika Bosna i Hercegovina). Od svibnja 1962. živi u Hrvatskoj. Osnovnu školu završila je u Đurđenovcu, gimnaziju u Našicama, a Studij jugoslavenskih jezika i književnosti na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. U jesen 1982. zaposlila se, kao asistent, na Odsjeku za jugoslavenske književnosti istoga Fakulteta. Poslijediplomski studij završila je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Magistrirala je 1989. godine na temi Primarna i sekundarna generička obilježja u Đurđevićevim “Uzdasima Mandalijene pokornice”. Doktorirala je 1998. godine temom Hrvatski povijesni roman XX. stoljeća. 1. rujna 1993. postala je zaposlenica Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Od 2014. je članica-suradnica HAZU.

Godinama je već jedna od najčitanijih hrvatskih spisateljica. Njezin pozni prvijenac "Zašto sam Vam lagala", objavljen prije četvrt stoljeća, doživio je do sada osamnaest izdanja. Po broju prodanih primjeraka ne zaostaje ni roman "Bilješka o piscu" (2000.).  U intervjuima autorica redovito upozorava da joj je najdraža njezina knjiga Tko se boji lika još (2008.). Jer, u njoj se ona pojavljuje u sva tri svoja kostima; u kostimu književne znanstvenice, zaljubljene čitateljice i spisateljice koja neprestano hoda po tankoj  granici između fikcije i zbilje.

Uz brojne stručne knjige objavila je zbirke priča "Zašto sam vam lagala" (Nagrada Josip i Ivan Kozarac), "Kao da smo otac i kći", "Laura nije samo anegdota", "Knjiga od žena, muškaraca, gradova i rastanaka" (Nagrada Kiklop), "Božićna potraga", "Samo majka i kći" te dva romana: "Bilješka o piscu" i "Tko se boji lika još" i druge knjige.

S Ankom Dorić napisala je knjigu za mlade "One misle da smo male" nagrađenu nagradama Anto Gardaš, Mali princ i Kiklop. Za mlade je napisala još dvije knjige "Rečeno – učinjeno" i "Vezanje tenisica s jednom nepoznanicom".

Za svoj literarni rad dobila je mnoge književne nagrade.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.