Znaš, mama, ljudi kad odrastu, sve zaborave. I zbilja, ima istine u tome. Ali mame spisateljice uglavnom bježe od zaborava. Žele sačuvati svaku emociju, dah, sjećanje na majčinstvo koje je poput fantastičnog romana prepuno slika s okusom melankolije, spokoja, straha i mudrosti.

Imati kćerku znači upasti u bajku, vratiti se djetinjstvu, ponovno oživjeti, ponovno proživjeti, skitati i otkrivati nepoznate predjele u kojima snena duša prebiva, igra se i koji put pokušava odrasti.

Nova knjiga rado čitane hrvatske književnice Julijane Matanović niz je priča o životu jedne male obitelji koju čine samo majka i kći. Zgode iz svakodnevnog života i neobična pitanja koje djevojčica postavlja majci često središnje su mjesto ovih priča.

Pišući ne samo o obitelji i rodbini nego i o prijateljima i poznanicima ili o nepoznatim ljudima i djeci s kojima se nekad slučajno susrela, dotičući se, redovito s nepogrešivom lucidnošću i zavidnom britkošću, velikih događaja nacionalne povijesti, od socijalističkoga naslijeđa Drugoga svjetskog rata, preko Hrvatskog proljeća do Domovinskog rata i poslijeratne tranzicije, progovarajući o svojoj omiljenoj problematici, knjigama i književnim likovima ili o književnosti uopće te o vječnim životnim postulatima i zagonetkama, etici, moralu, bolesti i smrti, pripovjedačica knjige "Samo majka i kći" otkriva vlastitu izmještenost i nepodnošljiv osjećaj nepripadanja, ali i potrebu da, pozicionirajući i identificirajući sebe, osigura poziciju i identitet svojoj kćeri.

Suvremena hrvatska književnica i književna znanstvenica Julijana Matanović rođena je 6. travnja 1959. u Gradačcu (Republika Bosna i Hercegovina). Od svibnja 1962. živi u Hrvatskoj. Osnovnu školu završila je u Đurđenovcu, gimnaziju u Našicama, a Studij jugoslavenskih jezika i književnosti na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. U jesen 1982. zaposlila se, kao asistent, na Odsjeku za jugoslavenske književnosti istoga Fakulteta. Poslijediplomski studij završila je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Magistrirala je 1989. godine na temi Primarna i sekundarna generička obilježja u Đurđevićevim “Uzdasima Mandalijene pokornice”. Doktorirala je 1998. godine temom Hrvatski povijesni roman XX. stoljeća. 1. rujna 1993. postala je zaposlenica Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Od 2014. je članica-suradnica HAZU.

Godinama je već jedna od najčitanijih hrvatskih spisateljica. Njezin pozni prvijenac "Zašto sam Vam lagala", objavljen prije četvrt stoljeća, doživio je do sada osamnaest izdanja. Po broju prodanih primjeraka ne zaostaje ni roman "Bilješka o piscu" (2000.).  U intervjuima autorica redovito upozorava da joj je najdraža njezina knjiga Tko se boji lika još (2008.). Jer, u njoj se ona pojavljuje u sva tri svoja kostima; u kostimu književne znanstvenice, zaljubljene čitateljice i spisateljice koja neprestano hoda po tankoj  granici između fikcije i zbilje.

Uz brojne stručne knjige objavila je zbirke priča "Zašto sam vam lagala" (Nagrada Josip i Ivan Kozarac), "Kao da smo otac i kći", "Laura nije samo anegdota", "Knjiga od žena, muškaraca, gradova i rastanaka" (Nagrada Kiklop), "Božićna potraga", "Samo majka i kći" te dva romana: "Bilješka o piscu" i "Tko se boji lika još" i druge knjige.

S Ankom Dorić napisala je knjigu za mlade "One misle da smo male" nagrađenu nagradama Anto Gardaš, Mali princ i Kiklop. Za mlade je napisala još dvije knjige "Rečeno – učinjeno" i "Vezanje tenisica s jednom nepoznanicom".

Za svoj literarni rad dobila je mnoge književne nagrade.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.