Knjiga Krešimira Nemeca "Glasovi iz tmine" pokušava odgovoriti na pitanje kakav je položaj Miroslava Krleže u hrvatskoj kulturi danas i kakve su se promjene dogodile u recepciji njegova djela u proteklih trideset i pet godina, koliko je prošlo od njegove smrti.

Od 1914. godine, kada se pojavio na hrvatskoj književnoj sceni dramom Legenda, do dana današnjega Krleža je izazivao radikalne polarizacije i provocirao oprečne kritičke sudove. Njegova djela i društveni angažman nikoga nisu ostavljali ravnodušnim. Analizirajući tekstove Krležinih apologeta, ali i brojne protukrležijanske pamflete, Krešimir Nemec otkriva razloge zašto taj veliki pisac nastavlja i prekogrobno dijeliti hrvatsku intelektualnu javnost. U analitičkim tekstovima autor se zalaže za postideološko čitanje Krležinih djela otkrivajući njihovu estetsku snagu i provokativnu aktualnost.

Književni povjesničar i teoretičar Krešimir Nemec rođen je 29. svibnja 1953. godine u Županji. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu zaposlen je od 1979. godine; od 2001. godine redoviti je profesor u trajnom zvanju na Katedri za noviju hrvatsku književnost. Za redovitoga člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti izabran je 2008.

Od 1986. do 1988. bio je predavač hrvatskoga jezika i književnosti na Sveučilištu Ruhr u Bochumu; 1999. i 2003. godine predavao je kao gost na Sveučilištu Humboldt u Berlinu, a u šk. god. 2004./2005. radio je kao gostujući profesor na Sveučilištu u Klagenfurtu. Predavao je po pozivu na brojnim inozemnim sveučilištima (Ljubljana, Graz, Pariz, Budimpešta, Pečuh, Szombathely, Klagenfurt, Skopje, Berlin, Göttingen, Hamburg, Beč, Helsinki). Uređivao je biblioteku „L“ Zavoda za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta, časopise „Most“ i „Encyclopaedia moderna“, a od 2010. godine glavni je i odgovorni urednik časopisa „Forum“ Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Objavio je više od 150 znanstvenih radova u zemlji i inozemstvu. Priredio je za tisak djela brojnih hrvatskih pisaca (Šenoa, Gjalski, Kovačić, Kozarac, Becić, Lorković, Zagorka, Nehajev, Majer, Sudeta, Andrić, Krleža, Desnica, Cvitan i dr.).

Za svoj znanstveni rad nagrađen je brojnim nagradama: 1999.Državna nagrada za znanost i Nagrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti; 2004. Nagrada Brandenburške akademije znanosti u Berlinu za izniman doprinos znanosti o književnosti; 2005. Herderova nagrada za književnost na Sveučilištu u Beču; 2015. Nagrada Josip i Ivan Kozarac za životno djelo; 2017. Nagrada Vladimir Nazor za književnost.


Objavio je sljedeće knjige: "Pripovijedanje i refleksija", 1988.; "Vladan Desnica", 1988.; "Med literarno teorijo in zgodovino", 1990.; "Der kroatische Literatur der achtziger Jahre", 1990.; "Povijest hrvatskog romana od početaka do kraja 19. stoljeća", 1994.; "'Večernji akt' Pavla Pavličića i 'Mor' Ðure Sudete", 1994.; "Tragom tradicije", 1995.; "Antologija hrvatske novele", 1997.; "Povijest hrvatskog romana od 1900. do 1945. godine", 1998.; "Mogućnosti tumačenja", 2000.; "Leksikon hrvatskih pisaca" (autor koncepcije i urednik za noviju hrvatsku književnost), 2000.; "Hrvatski pripovjedači", 2001.; "Povijest hrvatskog romana od 1945. do 2000. godine", 2003.; "Putovi pored znakova", 2006.; "Čitanje grada. Urbano iskustvo u hrvatskoj književnosti", 2010.; "Gospodar priče. Poetika Ive Andrića", 2016.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.