Knjiga Dubravke Oraić Tolić "Tvojim glasom: Ljubav u sjeni politike" pripada žanru lirske autobiografske proze s jakim društvenim i kulturnim kontekstom. U knjizi se spajaju autoričina biografija i obiteljska memoaristika, osobne sudbine i politička povijest, intimna svakodnevica i prohujala kultura 20. stoljeća u prostornom rasponu od Slavonskoga Broda do Posušja i Hercegovine, od Borova i Vukovara do Dugoga Sela i Sesveta, od Zagreba i Beča do Bonna i Züricha.

Autorica knjige susreće svoga budućeg supruga Benjamina u trećem razredu osnovne škole u selu Donji Andrijevci, kamo se njezina majka, ratna udovica, doselila iz Borova, a Benjaminova majka sa svojom obitelji iz Osoja pokraj Posušja. Iz dječjega susreta dvoje pridošlica u isti razred razvit će se ljubav za cijeli život. No život neće biti idila. Kao mladi profesor njemačkoga jezika, tek primljen na radno mjesto u gimnaziji u Đurđevcu, Benjamin odbija potpisati osudu Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika. Protiv njega je pokrenut stegovni postupak i policijska istraga, pa odlazi u Beč, gdje uskoro uzima politički azil.

Između domovine i ljubavi Dubravka bira ljubav. Vraćaju se iz emigracije na vrhuncu Hrvatskoga proljeća, nakon njegova gušenja nemaju putovnice sve do demokratskih promjena, Benjamin se 1990-ih angažira u politici, odlazi u diplomaciju, izlazi iz politike i postaje samosvojni kolumnist, dok Dubravka gradi sveučilišnu karijeru. U doba kovida Dubravka panično čuva svoga duhovno neslomljivoga, ali tjelesno krhkoga Hercegovca, sve dok ga kovid nije pronašao tamo gdje su se najmanje nadali – na najljepšem mjestu njihova života, u Biogradu na Moru.

Knjiga je pisana iz začudne perspektive, glasom mrtvoga supruga, koji autoricu potiče na sjećanja iz njihovih kratkih zasebnih biografija i dugoga zajedničkog života. U spojevima osobnih sudbina i političkih događaja, obiteljske svakodnevice i javne pozornice, dviju Jugoslavija i samostalne Hrvatske, autorica iz vizure voljene osobe i završenoga života crta stvarne karaktere i proživljene trenutke, obiteljske situacije i kulturne kuriozume, političke ideale i njihovo srozavanje.

Fine osobne lirske niti i grubi politički zapleti čine ovu knjigu privlačnom za sve koji znaju što znače takve klasične vrijednosti kao što su ljubav, prijateljstvo, pripadnost, tradicija, erudicija, dosljednost i vjernost.

Dubravka Oraić Tolić književna je teoretičarka, sveučilišna profesorica, pjesnikinja, esejistica i prevoditeljica. Rođena je 1943. u Slavonskom Brodu. Filozofiju i ruski jezik s književnošću  studirala je u Zagrebu (1962–1966) i Beču (1967–1969). Magistrirala je tezom o pejzažu u djelu A. G. Matoša, a  doktorirala tezom o citatnosti u književnosti i kulturi. Od 1971. do 1998. radi u Zavodu za znanost o književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Od 1998. redovita je profesorica teorije književnosti, najprije na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti, a zatim na Odsjeku za istočnoslavenske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Predavala je kao gostujuća profesorica na sveučilištima u Münchenu (1992) i Göttingenu (2007), i sudjelovala na brojnim znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu (Amsterdam, Bad Urach, Berlin, Bremen, Budimpešta, Heidelberg, Jena, Moskva, Pečuh, Sankt Peterburg, Rovereto, Tallinn, Veszprém).

Uređivala je s I. Frangešom biblioteke „Kritički portreti hrvatskih slavista“ i „Enciklopedija hrvatske književnosti“, a s K. Nemecom i V. Žmegačem biblioteku „L“ Zavoda za znanost o književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Uredila je niz zbornika s Ernõom Kulcsárom Szabóm sa sveučilišta iz Budimpešte, surađivala na projektu Aleksandra Flakera „Pojmovnik ruske avangarde“ i „Zagrebački pojmovnik kulture 20. stoljeća“ te objavila stotinjak znanstvenih radova u domaćim i stranim časopisima. Pokrenula je projekt i uredila dokumentarnu monografiju na hrvatskome i engleskome jeziku „Hrvatsko ratno pismo 1991/92//Croatian War Writing 1991/92“. Osim znanstvenim radom bavi se pisanjem poezije i eseja te prevođenjem s ruskoga jezika (Petrograd Andreja Beloga, trilogija Valentina Kataeva Trava zaborava, poeme Velimira Hlebnikova Gul-mulina truba, Zangezi). Članica je uredništva časopisa Matice hrvatske Hrvatska revija.

Za svoj rad nagrađena je s više nagrada: Vjesnikova nagrada za knjigu Muška moderna i ženska postmoderna: Rođenje virtualne kulture 2006., Povelja Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za 2012. godinu, nagrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 2012. za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj u području književnosti za knjigu "Akademsko pismo: Strategije i tehnike klasične retorike za suvremene studentice i studente", Državna nagrada za znanost za životno djelo 2012. te nagrada „Josip i Ivan Kozarac“ za životno djelo 2016. Profesorica je emerita i redovita članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Odabrana djela (na hrvatskom jeziku): "Oči bez domovine" (1969.), "Pejzaž u djelu A. G. Matoša" (1980.), "Urlik Amerike" (1981.), "Teorija citatnosti" (1990.), "Palindromska apokalipsa" (1993.), "Književnost i sudbina" (1995.), "Paradigme 20. stoljeća" (1996.), "Dvadeseto stoljeće u retrovizoru" (2000.), "Muška moderna i ženska postmoderna: Rođenje virtualne kulture" (2005.), "Akademsko pismo: Strategije i tehnike klasične retorike za suvremene studentice i studente" (2011.), "Čitanja Matoša" (2013.), "Peto evanđelje: Sedam dana u Svetoj Zemlji" (2016.).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.