Knjigu "Hauzmajstor Šulc" možete čitati kao roman: glavni lik, o čijem životu i karakteru knjiga govori, potom niz epizoda, događaja i drugih likova koji čine njegovu životnu i društvenu sredinu (Sarajevo kroz dobar dio dvadesetoga stoljeća), a sve je povezano u cjelinu likom hauzmajstora Šulca... A on je arhetipski majstor, i to je ono što kao ideja predstavlja fundament knjige: Ne plaši se vraga, špijuna i narodnih neprijatelja, postoji samo stroj koji u času / Stane, postoji oko koje vidi i ruka koja popravi kvar. Knjigu "Hauzmajstor Šul"c možete, zatim, čitati i kao pjesničku zbirku, ne samo i ne prvenstveno po tomu što je "tehnički" pisana u stihovima, nego zato što su njezin jezik i književni duktus eminentno pjesnički, lirski. Ono pak što knjigu čini jedinstvenom jest način na koji se u njoj narativni i lirski prosede sjedinjuju, stvarajući sasvim poseban ton koji vlada cijelom knjigom. Tako se zapravo dokida važnost pitanja o žanru: kao svaki književno izvoran i dobar tekst, "Hauzmajstor Šulc" razmiče granice žanra i utvrđuje ih nanovo. – Ivan Lovrenović

Jergović je izbliza upoznao rat, pa je sposoban i prikazati njegove posljedice, one najvidljivije i one najskrivenije; nezaustavljivi osjećaj uništenja zajednica, društvenih sredina, svakodnevice koja može oživjeti samo u sjećanju, naravno samo u riječima, onda kada su te riječi poezija. – Dietro le parole

U pjesmama poeme "Hauzmajstor Šulc" Miljenka Jergovića nema prekida. One su lančano pomiješane i povezane baš kao i riječi posvećene Sarajevu. One su memorija i prikaz različitih slojeva života toga grada. Miljenko Jergović dočarava nam – ovaj put u stihovima –  balkansko ljudstvo predstavljeno likovima koji, ne vodeći računa o vlastitom življenju, ipak zrače svojim životima. To je korska pjesma, neka vrsta balkanskoga Spoon rivera, glas koji okuplja mnoge glasove i priče u slavu svoga grada-mita. –  Andrea Rossini, Balcanicaucaso.org

Miljenko Jergović rođen je 1966. u Sarajevu. Živi u Zagrebu.

Romani: Buick Rivera (2002.), Dvori od oraha (2003.), Gloria in excelsis (2005.), Ruta Tannenbaum (2006.), Freelander (2007.), Srda pjeva, u sumrak, na Duhove (2007.), Volga, Volga (2009.), Otac (2010.), Roman o Kori­ni (2010.), Psi na jezeru (2010.), Rod (2013.), Doboši noći (2015.), Wilimowski (2016.), Herkul (2019.) i Vjetrogonja Babukić i njegovo doba (2021.)

Pripovijetke i druge proze: Sarajevski Marlboro (1994.), Karivani (1995.), Mama Leone (1999.), Inšallah, Madona, inšallah (2004.), mačka čovjek pas (2012.), Levijeva tkaonica svile (2014.), Sarajevo, plan grada (2015.), Nezemaljski izraz njegovih ruku (2016.), Selidba (2018.), Trojica za Kartal (2022.) i Rat (2024.)

Poezija: Opservatorija Varšava (1988.), Uči li noćas neko u ovom gradu japanski (1990.), Himmel Comando (1992.), Preko zaleđenog mosta (1996.), Hauzmajstor Šulc (2001.), Dunje 1983 (2005.) i Izabrane pjesme Nane Mazutha (2011.).

Članci, kolumne, eseji i prepiska: Naci bonton (1998.), Historijska čitanka (2001.), Historijska čitanka 2(2004.), Žrtve sanjaju veliku ratnu pobjedu (2006.), Transatlantic Mail, sa Semezdinom Mehmedinovićem (2009.), Zagrebačke kronike (2010.), Pamti li svijet Oscara Schmidta (2010.), Muškat, limun i kurkuma (2011.), Tušta i tma, sa Svetislavom Basarom (2014.), Drugi krug, sa Svetislavom Basarom (2015.), Autobus za Vavilon (2017.), Imaginarni prijatelj (2022.) i Mudrost poraza, ludost pobjede (2023.)

Drama: Kažeš anđeo (2000.).

Miljenko Jergović dobitnik je brojnih domaćih i međunarodnih nagra­­da. Među njima su nagrade Mak Dizdar za mlade pjesnike, Stolac 1987., Goran za mlade pjesnike, Lukovdol 1988., Veselko Tenžera, za najbolju kolumnu na području Jugoslavije, Zagreb 1990., Ksaver Šandor Gjalski, Zabok 1994., Erich-Maria Remarque, Osnabrück 1995., Grinzane Cavour, Torino 2003., nagrada Društva književnika Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2004., nagrada Napoli, Napulj 2005., Meša Selimović, Tuzla 2007., nagrada grada Cassina, Cassino 2009., nagrada Fulvio Tomizza, Trst 2011., Angelus za najbolju knjigu srednjoeuropskog pisca, Wroclaw 2012., Stefan Mitrov Ljubiša, Budva, 2013., Njegoševa nagrada, Cetinje 2015., nagrada Prozart, Skopje 2017., nagrada Georg Dehio, Berlin 2018., Milovan Vidaković, Novi Sad 2018., Nagrada Kopernik Poljske kulturne udruge Mikolaj Kopernik, Zagreb 2018., Sveukrajinski rejting Knjiga godine 2019., u kategoriji prevedene beletristike, Kijev 2020., Premio Latisana per il Nord-Est, Latisana 2022., Počasna nagrada austrijskih nakladnika i knjižara za toleranciju u mišljenju i djelovanju, Beč 2022., nagrada Fric, Zagreb 2023. i nagrada Vilenica, Ljubljana 2024.

Djela su mu prevedena na bjeloruski, bugarski, češki, engleski, farsi, finski, katalonski, litavski, mađarski, makedonski, nizozemski, njemački, poljski, portugalski, ruski, slovački, španjolski, švedski, talijanski, turski i ukrajinski jezik.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.