U neobičnom oglasu ostavljenom ispod brisača automobila, glavni junak ovog romana ugledat će priliku da napokon promijeni nepodnošljivu rutinu postojanja i da svoj život – nakratko ili zauvijek – povjeri u tuđe ruke ne bi li netko nepoznat i nepozvan tom životu dao smisao koji zaslužuje.

No na imanju na koje je otišao ima i drugih koji, baš poput njega, traže ili nude promjenu i odgovore. Nije to samo gospođa Izabela Mesec, misteriozna voditeljica staništa za izgubljene, nije ni samo nepokoriva sustanarka Barbara koja se javila na isti oglas, nego i osobeni i osobiti posjetitelji, katkad i agresori, koji imanje pretvaraju u poprište duha i duhova što postojanje čine vrijednim zapisivanja.

Cijeli sadržaj ove petogodišnje izolacije toliko je tektonski da ga glavnom junaku preostaje samo bilježiti, a onda to bilježenje postaje život sâm. Iz agregatnog stanja životarenja, duh prelazi u stanje jezika i mišljenja, u neprekidno mjesečarenje uma koji je odustao od činjenja, od događaja, od svega općeg i svjetovnog, lomeći kamenje vlastitog unutrašnjeg materijala u koncentrirani prah vrhunske književnosti.

Kruno Čudina majstor je tog misaonog bezakonja. Svaki redak romana "Lomeći kamenje" podsjetnik je na to koliko je važno izraziti sebe i makar tako se sklanjati od kanibalizma svijeta koji proždire bitno. Ta vrsta bijega košta, ali – kako zaključuje junak ove priče – sve ima svoju cijenu, a život je toliko jeftin da je prokleto skup. Skup i katkad vrijedan upravo onoliko koliko ga znamo ovako virtuozno ispisati.

Kruno Čudina, rođen 1979. godine u Zagrebu. Studirao filozofiju i francuski jezik i književnost, kao i španjolski jezik i književnost, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radi i djeluje kao savjetnik za međuljudske odnose i kulturnu razmjenu. Piše poeziju, kratke priče, romane i eseje te zapise mističkog karaktera, bavi se povezivanjem kulturnih dobara suvremene hrvatske umjetničke scene s umjetničkim scenama drugih zemalja, poglavito Libanona, Armenije i Irana. Također je napisao veliki broj kolumni sociološko-filozofsko-političko-kulturnog karaktera, objavljenih na portalu Radio Gornji Grad, skupljenih u rubriku naziva „Dok gulim krumpir (sjećanja na sutra)“. Bio je jedan od pokretača i osnivača književnog pokreta „Eventualizam“.

Do sada je objavio četiri romana: „Bdijenje“, Aora komunikacije (2008.), „Nije bilo dovoljno“, Naklada Ljevak (2010.), „Civilna opasnost“, V.B.Z. (2015.), „Lomeći kamenje“ Hena com, 2019.), te mnoštvo kratkih priča i poezije u većini relevantnih hrvatskih kulturnih časopisa, na internetskim portalima za književnost, kao i u raznim antologijama i zbirkama.

S romanom „Nije bilo dovoljno“ ušao je 2011. u izbor za nagradu „Meša Selimović, natječaj za najbolji roman na štokavskom govornom području“, koja se dodjeljuje tijekom književnih susreta međunarodnog karaktera „Cum grano salis“.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.