"Nemirnica" - naslov je novog romana Mihaele Gašpar čija se radnja, kao i u njenim prethodnim proznim djelima, odvija u za nju amblematskom mikrokozmosu obitelji, sve uz stilski minuciozno poniranje u stanje psihe protagonistā naizgled sasvim običnih životnih priča. Naslovni pojam 'nemirnica' zapravo je metaforički otklon od naziva elementa satnog mehanizma koji njegovo otkucavanje čini mogućim i monotono preciznim – jer, kaže autorica, "i čitav svijet otkucava. Čovjek nikada o tome ne misli, zaokupljen je bučnijim stvarima."

Tog otkucavanja nije bio svjestan ni glavni lik romana, premda je pola života proveo radeći kao urar, sve dok ga njegovo bolesno srce i prijetnja da će prestati otkucavati nije podsjetila na taj jednostavni ponavljajući zvuk...

Svake se večeri, dok je zakopčavao dugmad na svojoj pidžami i pozdravljao s vlastitim odrazom u ogledalu, glavni lik ovog romana, Josip Majdak, pripremao za vlastitu smrt. Svake se večeri odvijaju i naše generalne probe umiranja u kojima, baš kao i Josip Majdak, liježemo s nadom da ćemo iduće jutro ipak ustati. Kad položimo glavu na jastuk, pernati ili anatomski, ono što diše kraj nas, ona nejasna prisutnost koja ostaje kad se ugase i svjetlo i sjena, okupana i očišćena od dana, naša je savjest.

Ujutro ustajemo tiho i iskradamo se iz postelje da je ne bismo probudili. Neka naša savjest spava zauvijek! Ali savjest Josipa Majdaka sjedi razbuđena u tami noći i više nikada neće usnuti. Dovući će u postelju sve one na koje je on odavno zaboravio i sad, pri kraju života, sjedi okružen proživljenim koje nije ni bolje ni gore od onog našeg. U tom krugu sjede pokojnici, živi i oni o kojima se ne zna. Krug je to životnih okolnosti – zamka u koju dospijevamo odmah nakon rođenja. Ako će čitatelj suditi Josipu Majdaku, možda će suditi i sebi. Laka ti noć, savjesti!

Mihaela Gašpar rođena je u Zagrebu 1973. godine. Po zanimanju je kiparica. Prozni tekstovi su joj objavljivani u Vijencu, Večernjem listu, književnom časopisu Re, Balkanskom književnom glasniku, na književnim portalima kao što su Književnost.org i Prozaonline. Kratke priče su joj čitane na Trećem programu Hrvatskog radija.

Godine 2010. osvojila je 2. nagradu na natječaju kratke priče Književnog kruga Karlovac “Zlatko Tomičić”. Godine 2011. s jednom je kratkom pričom ušla u uži izbor za nagradu na natječaju Pričigin, a na crnogorskom natječaju “Vranac” za najbolje priče regije uvrštena je u zbirku "Izvan koridora, najbolje priče 2011". Rukopis romana Mitohondrijska Eva proglašen je najboljim proznim rukopisom na 7. anonimnom natječaju osječkog ogranka Matice hrvatske 2012. godine.

Objavila je romane Bez iznenadnih radosti molim (Aora, Zagreb, 2010), Mitohondrijska Eva (Matica hrvatska Osijek, 2013; drugo izdanje: Disput, 2015), O čajnicima i ženama (Disput, 2016), Spori odron (Disput, 2017.), Nemirnica (Disput, 2019) i Velika stvar (Disput, 2020) te zbirku kratkih priča Slatkiš, duhan, britva (Disput, Zagreb, 2013).

Zbirka kratkih priča Slatkiš, duhan, britva bila je u užem izboru za Nagradu Ksaver Šandor Gjalski 2013. godine, a roman O čajnicima i ženama u finalu za Nagradu Fran Galović 2017. godine koja se dodjeljuje za najbolju knjigu na temu zavičaja i/ili identiteta.

Razgovor: Mihaela Gašpar - Većina obitelji skriva od svijeta barem jednu crnu ovcu

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.