Dobitnik nagrade V.B.Z.-a i TISAKmedije za najbolji roman 2015. 

Jedna prosječna žena srednjih godina, podstanarka u prosječnoj stambenoj zgradi izvan centra, s prosječnim zaposlenjem u državnoj službi i prosječnim željama i nadama zaljubljuje se u susjeda kojega svakoga jutra sreće na stubištu. Osim konvencionalnog "Dobro jutro" ne progovore niti jednu drugu riječ.

S tom ljubavnom pričom, koja se odvija samo u njenoj glavi, ta prosječna žena iskoračit će iz svoje prosječnosti i preobraziti se u potpuno drugačiju osobu, a zbivanja u romanu pretvorit će se u napetu psihološku dramu. Ovo je roman o samoći, nevidljivosti i otuđenju, i ne samo u velikim stambenim zgradama gdje nitko nikoga ne poznaje, nego i u okviru obitelji i među prijateljima.

Istovremeno, ovo je roman i o paranoji i ludilu. A kako čovjek poludi? U najvećem broju slučajeva postepeno. Od iracionalnog zaključka da to što se pripovjedačica i njen susjed sreću na stubištu nije slučajno, do njenih sasvim ozbiljnih deluzija dovest će nas sigurno i duhovito pripovijedanje. Na puno mjesta u romanu glasno ćemo se nasmijati, ali na nekima će nam od nelagode zastati knedla u grlu.

Kad priču priča luđak, to može biti komično, ili strašno, ali to često implicira i jedan neugodan zaključak: taj luđak ponekad opasno nalikuje nama samima.


**

(...)

Marina Vujčić uspjela je u ležernoj priči iz susjedstva preplesti vrlo šarolik registar žanrovskih obrazaca čije elemente koristi i iznevjeruje – od chicklita bridgetjonesovskog tipa u kojem treba donijeti ženske novogodišnje odluke, preko socijalnog i ljubavnog romana, pa i egzistencijalističkog, do romana enigme s natruhama horora, u onom trenutku kad se učini da je sve prešlo granicu normalnog i susjedskog.

U svakom slučaju, taj napet i vrlo čitak roman, u svojoj pozadini sadrži onu težinu koja ga odvaja od lakih književnih nota, a to je težina naših privatnih i kolektivnih ludila zbog kojih povremeno ne preostaje ništa drugo do jednostavno izmisliti svoju priču, svoj život. Makar u njega upleli i nekoga koji o tome nema pojma.

Profesionalnost pristupa pripovijedanju, osjećaj za mjeru i gradaciju fabularne napetosti, kao i atraktivna tema potencijalno iz svačijeg susjedstva, razlog su što je žiri ove nagrade s radošću odlučio da ona ove godine pripadne upravo Marini Vujčić i njezinom "Susjedu".   

(iz obrazloženja žirija nagrade V.B.Z.-a i TISAKmedije)

Marina Vujčić rođena je u Trogiru. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti. Na književnoj sceni pojavila se 2010. godine romanom "Tuđi život". Od tada je objavila još šest romana: "A onda je Božo krenuo ispočetka", "Mogla sam to biti ja", "Susjed", "Otpusno pismo" (u koautorstvu s Ivicom Ivaniševićem), "Pitanje anatomije" i "Pedeset cigareta za Elenu". Godine 2021. objavljuje knjigu dnevničkih zapisa "Stolareva kći".

Nacionalnu nagradu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske 'Marin Držić' dobila je za drame: "Umri ženski", "Podmornica" i "Plodna voda". Dobitnica je V.B.Z.-ove nagrade za najbolji neobjavljeni roman za roman "Susjed". Nagradu Booktiga za najčitaniju knjigu u istarskim knjižnicama dobila je 2021. za roman "Pedeset cigareta za Elenu".

Teatar Exit u Zagrebu postavio je kao monodramu roman "Susjed", dramu "Čekaonica" postavio je albanski Teatar Migjeni u Skadru, a "Umri ženski" postavilo je zagrebačko Kazalište Kerempuh. Djela su joj objavljena u Italiji i Srbiji.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.