“Le Désespéré” (Očajnik, 1887.) prvi je roman Léona Bloya. Radnja prati briljantnog ali siromašnog Caïna Marchenoira, buntovna katoličkog pisca čiji književni dar obećava. Naš junak živi u Parizu na početku francuske Treće Republike i pokušava uskladiti dva para naizgled nepomirljivih sila u svom životu: s jedne je strane to sukob između njegove ljubavi prema Bogu i nužnosti da slijedi crkveno učenje sa zaljubljenošću u prekrasnu bivšu prostitutku; drugi je par očajnička potreba za stabilnim poslom koja je u sukobu s organskom odbojnošću prema licemjernom, koruptivnom ponašanju onodobnog tiska i književnog svijeta. 

Roman započinje smrću (oca) i nastavlja nizati tragedije za glavnog lika, ocrtavajući žanrovski okvir tragedije, modela koji će najbolje odgovarati Bloyevoj filozofskoj životnoj doktrini, onoj koja zagovara svetost patnje, držeći da se kroz mističnu zamjenu muka nevinih može otkupiti prekoračenja grešnih. Upravo je to hermeneutičko načelo glavna ideja romana “Očajnik”. On je Bloyeva parabola o ljudskoj bijedi: u tom palimpsestu bola on želi izvesti na svjetlo skrivene istine. 

Glavni lik savršen je Bloyev alter-ego: mistik, mizantrop, revolucionar, preziratelj građanstva i vlastitog vremena, asket itd. Snažan roman, eruptivne proze, napisan je briljantnim polemičkim stilom – stilom koji su pojedini kritičari nazvali stilom gotičke katedrale, prekrasnim i strašnim.

Léon Bloy (1846. – 1917.) bio je francuski romanopisac, esejist, pamfletist i pjesnik, poznat i kao strastven apologet katoličke crkve i utjecajan u francuskim katoličkim krugovima. Nakon nesretne mladosti koja je obilježena agnosticizmom budućeg pisca, Bloy se 1864. zaposlio u Parizu. Ondje je 1868. upoznao ostarjela pisca Barbeya d’Aurevillyja, koji će presudno utjecati na njegov budući apologetski stav. Bloy je prijateljevao s umjetnicima poput pisca Joris-Karla Huysmansa, slikara Georgesa Rouaulta, filozofa Jacquesa Maritaina… S druge strane, stvorio si je zavidan broj književnih neprijateljstava, posebice nakon što je objavio roman “Očajnik”, žestok napad na racionalizam i na one za koje je vjerovao da vojuju u njegovim redovima. Uskoro je Bloy isključen iz književne zajednice svoga doba i prestižni autori poput Zole, Maupassanta, Renana i Francea zaratili su s njim.

Bloy je autor dvaju romana, “Le Désespéré” (Očajnik, 1887.) i “La Femme pauvre” (Sirotica, 1897.). Objavio je dvije zbirke priča, deset knjiga eseja te je godinama vodio opsežan dnevnik koji je objavljen u osam tomova. Utjecao je na brojne autore, a među onima koji u svojim djelima otvoreno spominju taj utjecaj su Borges, Alejo Carpentier, John Irving, Charles Williams, Houellebecq. Bloyev apologetski pogled na Židove utjecao je i na zaokret u Katoličkoj crkvi u odnosu na njih, najoštrije ostvaren prilikom Drugog vatikanskog sabora. Papa Franjo spomenuo ga je pak u svojoj prvoj homiliji kao pape.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.