Kada se u malenom engleskom mjestašcu odjednom niotkuda pojavi lav, glavni likovi, mladići Anthony Durrant i Quentin Sabot te mlada znanstvenica Damaris Tighe, počinju slutiti da se radi o nečem nadnaravnom. Kada se počnu pojavljivati i drugi platonski arhetipovi i sijati strah, s očitim središtem u kući gospodina Berringera, starog profesora i predvodnika spiritističke sekte zainteresirane za magijske simbole i okultizam, postaje jasno da je cijeli stvarni svijet u opasnosti da ga proždre svijet ideja, i troje glavnih junaka morat će pronaći način da to zaustave.

"Mjesto lava" Charlesa Williamsa još je jedan u nizu njegovih romana koje je T. S. Eliot nazvao „nadnaravnim trilerima“, a koji su izuzetno utjecali na J. R. R. Tolkiena i C. S. Lewisa, Williamsove dobre prijatelje i suradnike. Kao i autorovi prethodni romani, „Silazak u pakao“ i „Nebeski boj“, i „Mjesto lava“ uzima filozofsku ideju koju se potom pretače u čitak i jasan narativ, uz elemente trilera i pustolovnog romana. Danas je „Mjesto lava“ česta tema akademskih kolegija i znanstvenog proučavanja zbog njegova utjecaja na cijeli žanr fantastične književnosti. 

“Gospodin Foster je”, ona podigne pogled, „tijekom vrlo zani¬mljivog razgovora koji sam s njim maločas vodila” – nakloni se gospodinu Fosteru, koji joj uzvrati na jednak način – „aludirao na vaše proučavanje svijeta počela. To je, dakle, oduvijek bio vrlo omiljen predmet proučavanja, filozofijskog proučavanja, ako mogu tako reći, iako su bez sumnje neka razdoblja bila naklonjenija ovoj vrsti studija od drugih. Razdoblja poznata po slobodi misli, kao što je bila Atena, bila su bolje opremljena za taj posao od razdoblja niže opće obrazovanosti, poput, pri-mjerice, ranog srednjovjekovlja. Mi u našem vremenu, vreme¬nu veće pouzdanosti i znanosti i školstva, možemo uvažavati sve te poglede sa simpatijom ako se i ne slažemo s njima. Ja, na primjer” – vedro se nasmije prema publici – „više niti recitiram Anđele čuvaru mili, niti sam spremna Platona zvati der grosse Pfaffe, velikim svećenikom, kao što sam činila nekoć.”

Vizualno najraskošniji i najhrabriji od svih Williamsovih romana.
Anthony Boucher i J. Francis McComas

Zaplet, teme i književna obrada spajaju se umjetničkom umješnošću koja čini Mjesto lava tehnički najsavršenijim od svih Williamsovih romana.
Glen Cavaliero

Charles Williams (1886. – 1945.) engleski pjesnik, romanopisac, dramatičar, teolog i literarni kritičar danas je možda najpoznatiji kao “treći” član slavnih oksfordskih “Inklingsa”, Tolkienov i Lewisov kolega i prijatelj. U kraćem je razdoblju Williams predavao i englesku književnost na Oxfordu. Iako je ostavio zapažen trag u brojnim žanrovima i na brojnim poljima, najviše će ostati upamćen kao autor sedam romana koje je T. S. Eliot, njihov poklonik, prozvao nadnaravnim trilerima.

Njihova je posebnost, u odnosu na Tolkienovu i Lewisovu prozu, u tome što se fantastika u tim romanima ostvaruje u realističnom i suvremenom svijetu. Uz “Nebeski boj” (1930.), među tim romanima svakako valja spomenuti i “The Place of the Lion” (Mjesto lava, 1931.) i, možda najpoznatiji, “Descent into Hell” (Silazak u pakao, 1937.) Ti romani i danas se objavljuju u novim izdanjima, za što je najzaslužnije upravo društvo The Charles Williams Society.

Williams je bio predani član engleske crkve. Okušao se i na teološkom području, posebice razmatrajući teologiju romantične ljubavi.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.