Pismo suvremene kanadske spisateljice Anne Carson već godinama slovi kao jedno od najsmjelijih i najinovativnijih u suvremenoj svjetskoj poeziji. Kao i u dosadašnjim zbirkama poezije, i u "Razstvaranju" (Decreation) iz 2006. Anne Carson eksperimentira s formom, pa tako unutar istih korica zatječemo neodoljivu hibridnu kombinaciju lirske pjesme, eseja, libreta za operu, scenarija za dokumentarni film i oratorij.

Krenemo li od naslovne, ali i ključne riječi zbirke, postaje jasno kako Anne Carson teži „razstvaranju” ideje i forme pjesničkoga ne bi li se iste revitalizirale. Ishodište za to nalazi u mističkom pisanju Simone Weil, od koje i preuzima taj pojam i smjernice promišljanja poezije. Anne Carson možda i nije stalo da napiše pjesmu kao samoopstojni umjetnički objekt – svaka se njezina knjiga mora čitati kao cjelina, kao dosljedno proveden koncept, slagalica koja tek sklapanjem korica knjige dobiva puni smisao, a rezultira iznimnim čitateljskim doživljajem.

][ (pjesnik) ovdje prevodi ][ (pjesnika). Kirin otvara zagrade koje je prethodno razmaknula Anne Carson. Ona ih krči sjekirom, antičkom paklinom i vatrom. Antonionijevim kliničkim skalpelom. On donosi živu drvenu građu ne samo za ravne, nego i za valovite crte. Tako korablja razstvaranja (][) prometuje između jezika. Plovi uzvišeno, što je i tema i postignuće ovog majstorskog teksta.
Nataša Govedić

Svakodnevno iskustvo i eruditsko znanje se prepliću, obuhvatajući raspon od Aristotela do Lacana i od Homera do Virginije Woolf. Istorijske naslage u knjizi su prelomljene kroz temeljno iskustvo savremenosti što knjizi daje poseban šarm: ona je istovremeno komunikativna i čitljiva, ali i proizlazi iz savremenog sveobuhvatnog iskustva u kojem je pojam hibridnosti jedan od temeljnih.
Dubravka Đurić

Anne Carson (1950.) školovala se na Sveučilištu u Torontu, a od 1979. predavala je klasičnu književnost, komparativnu književnost i kreativno pisanje na sveučilištima diljem Sjedinjenih Država i Kanade, uključujući McGill, Michigan, NYU i Princeton.

U književnost je ušla pošto je 1981. obranila doktorsku radnju o grčkoj antičkoj pjesnikinji Sapfi, čije je fragmente i prevela na engleski (If Not, Winter, 2003.). Upravo će joj taj rad poslužiti za pisanje prve knjige "Eros the Bittersweet: an Essay" (1986.), poslije koje su nastale brojne autorske knjige kao što su "Short Talks" (1992.), "Glass, Irony and God" (1995.), "Plainwater" (1995.), "Autobiography of Red" (1998.), "Economy of the Unlost" (1999.), "Men in the Off Hours" (2000.), "The Beauty of the Husband" (2001.), "Decreation: Opera, Essay, Poetry" (2005.), "Nox" (2010.), "Antigonick" (2012., prema Sofoklovoj tragediji "Antigona"), "Red Doc>" (2013.), "Nay Rather" (2013.), "The Albertine Workout" (2013. – hrvatsko izdanje "Vježba zvana Albertina", 2018.), "Float" (2016.), "Norma Jeane Baker of Troy" (2019., prema Euripidovoj drami "Helena"), "The Trojan Women: A Comic" (2021., prema Euripidovoj tragediji "Trojanke"), "H of H Playbook" (2021., prema Euripidovoj tragediji "Heraklo").

Napisavši više od dvadeset autorskih knjiga i prijevoda (Sapfa, Eshil, Sofoklo, Euripid…) objavljenih do danas, Carson je osvojila brojne nagrade i priznanja, među kojima su Guggenheimova i MacArthurova stipendija, književna nagrada Lannan, dvije nagrade Griffin za poeziju, nagrada T. S. Eliot, Nagrada Princeze od Asturije.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.