I na društvenim mrežama možemo pisati i objavljivati tekstove koji imaju estetsku, žanrovsku, literarnu i generalno – književnu vrijednost. Držim da zbog takvih autora svako mrežno okupljalište postaje bolje mjesto – piše Aleksandar Horvat u pogovoru knjige Božice Jelušić „Godišnja doba Duše“ i primjećuje kako jedan od čestih komentara na objave Božice Jelušić glasi: „Točno tako i ja mislim, ali ne znam to tako lijepo reći“. Horvat ističe i kako književnica, uz objave na društvenim mrežama, dosljedno čuva i njeguje bilježenje olovkom na papiru, a svoje rukopisne navike demonstrira u ovoj knjizi u također spontanim crtežima koji prate zapise.  

Zapisi s mreže u „Godišnjim dobima duše“ obuhvaćaju razdoblje od veljače 2014. do ožujka 2023., a slijedeći svoju prirodnjačku vokaciju, autorica ih je grupirala po godišnjim dobima, tako da je čitatelju na prvi pogled očito da su proljeće i ljeto njezina plodnija godišnja doba kada bilježi više doživljaja, putovanja, raspoloženja i sjećanja na prijatelje i slavne uzore. Bilješke o događajima koje vrijedi upamtiti, posljednji pozdrav dragim suvremenicima, sjećanja na velike uzore, pozdravi godišnjim dobima u dolasku i na odlasku, obilasci izložbi, putovanja, prijatelji, odjevne kreacije – sve su to redoviti sadržaji objava na društvenim mrežama kojima se unosi red u vlastito razmišljanje, dnevni red, planove i život. Kad statuse na društvenim mrežama piše književnica, nastaje materijal koji imponira rječnikom, stilom, stavom i razumijevanjem konteksta i demonstrira uzorno predstavljanje, promišljene rečenice i zaokružene književne minijature. 

Za Božicu Jelušić statusi na Facebooku su novi prostor slobode koji je nedavno otkrila i istražuje ga sa zadovoljstvom. (Čujem o sebi da pišem preduge statuse, da se previše fotkam, da sam ekscentrična. Dopuštam, moguće je). Nastali su na taj način ležerni dnevnički zapisi koji prate promjene u životu književnice i cijeli spektar raspoloženja, od nemira u kišnom danu do razdraganosti u rujanskom obilasku vinograda. (Prebirem fotke kao medvjed kruške, veseli me baš!) Tu su životne odluke koje je trebalo donijeti, životna razočaranja ili veselja, uvijek s razlogom, ucijeljena, kako kaže poetesa, u život i viši smisao.

„Pisac nema druge građe, drugih izvora i poticaja, do vlastita života. On neprestano lovi impresije, osluškuje jezičnu kombinatoriku iz okoliša, surađuje s prirodom, te u svijetu pročitanoga nalazi vlastite orijentire i uporišta. Najviše mu vrijedi ono što izađe iz dragih usta, i od toga se još 'na vruće' kuju novi stihovi i rečenice,“ piše Božica Jelušić. 

Božica Jelušić je rođena u 16. prosinca 1951. u Pitomači. Završila je studij hrvatskoga i engleskoga jezika, nositeljica je Fullbrightove stipendije. Popis njenih životnih postignuća je podugačak. Profesionalno se bavila s pedagoškim radom, novinarstvom i galerijskom djelatnošću. Doprinos zajednici dala je i društvenim i političkim radom, aktivizmom u ekologiji, kulturnom animacijom, a ponajviše književnošću, koja ju do danas najcjelovitije definira. 

Rezultat, koji nije konačan, od 66 objavljenih knjižnih naslova i preko 4000 katalogiziranih bibliografskih jedinica, nastao u 50 godina stvaranja, začet je u ranim književnim počecima, kad Božica, kao 22-godišnja studentica, osvaja prestižnu nagradu "7. sekretara SKOJ.-a" za zbirku pjesama "Riječ kao lijepo stablo". Od tada se njezin književni put razvija postojano i nezaustavljivo. Piše gotovo sve vrste književnih žanrova: poeziju, putopise, kratke priče, crtice, romane, eseje, slikovnice, osvrte i recenzije, stručne članke, književne kritike.

Piše na standardnom književnom jeziku i jedna je od perjanica kajkavskog književnog izričaja u poeziji i prozi. Mnoge su joj pjesme uglazbljene. Dobitnica je brojnih nagrada za književnu izvrsnost među kojima su "Fran Galović", "Katarina Patačić" i "Tin Ujević".

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.