Slikar Asle živi samotnim životom u Dylgji i komunicira još samo sa susjedom Åsleikom. Još jedan slikar Asle živi u Bjørgvinu, i obojica Aslea, prijatelji i dvojnici, vode različite verzije istog života. Prvi priprema božićnu izložbu u Galeriji Beyer u Bjørgvinu i na cesti pronalazi drugog Aslea, alkoholičara, onesviještenog u snijegu i odvodi ga u bolnicu. U romanu "Netko sam drugi" Jon Fosse pripovijeda Asleov dječački i tinejdžerski život: obiteljski život sa šutljivim ocem i majkom zanovijetalom, prvi poljupci, alkoholna i nikotinska iskustva, dječačke tučnjave i sudjelovanje u amaterskim rock-bendovima, a potom odlazak na školovanje u veći grad, gdje će se dvojica Aslea prvi put susresti prije upisa na Umjetničku akademiju u Bjørgvinu. Ondje će Asle upoznati i zaljubiti se u svoju buduću suprugu Ales.

"Netko sam drugi" je veličanstveni hipnotički roman o prirodi ljubavi, umjetnosti, Bogu, alkoholizmu, prijateljstvu i prolasku vremena. To je i roman o smrti, ali i o tome kako je to biti živ – o toplini psa u krilu, o užitku samotne automobilske vožnje ili okusu kajgane sa slaninom. Septologija je remek-djelo norveške, nordijske, europske i svjetske književnosti.

Fosse dotiče najdublje osjećaje s kojima se svatko suočava od samog početka života – tjeskobu, nesigurnost, pitanja života i smrti – i u tom smislu on doseže daleko. Postoji univerzalni utjecaj u svemu što Fosse piše, nebitno radi li se o drami, poeziji ili prozi. – Anders Olsson, predsjednik Nobelova odbora za književnost

Jon Fosse (1959), dramatičar, pjesnik, esejist i romanopisac, najprevođeniji je i najizvođeniji norveški dramski pisac poslije Henrika Ibsena. Studirao je komparatistiku i predavao na Akademiji za kreativno pisanje u Hordalandu.

Godine 1983. objavio je roman "Crveno, crno" (Raudt, svart), zatim slijede romani, zbirke pjesama, eseji i knjige za djecu. Godine 1994. u Nacionalnom kazalištu u Bergenu praizveden je njegov prvi kazališni komad "I rastati se nećemo nikada" (Og aldri skal vi skiljast), a zatim slijede drame "Ime" (Namnet, 1995), za koju je nagrađen Ibsenovom nagradom, te "Ljetni dan" (Ein sommars dag, 1999) i "San o jeseni" (Draum om hausten, 1999). Napisao je više od 40 drama koje su prevedene na 50 jezika. Romani su mu prevedeni su na više od 20 jezika.

Godine 2000. dodijeljena mu je glavna nordijska kazališna nagrada, a za roman "Melankolija" (Melancholia, 1995/1996) Melsomova nagrada. Za budući književni rad norveška mu je država dodijelila doživotnu stipendiju.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.