U romanu „Šačica života“ žena u srednjim četrdesetima, Elisabeth, pod imenom Betty Russell, vraća se u svoj zavičaj koji je napustila prije 20 godina.

Stare fotografije vraćaju joj sjećanje na scene iz djetinjstva i mladosti: ljeto na selu, doživljaji iz samostanske škole i oni s prijateljicama, depresivne faze, brak iz ljubavi sa šefom, poduzetnikom, bračni život u gradu, ljubavna afera sa suprugovim kolegom s posla, pokušaji bijega, simulirano samoubojstvo utapanjem i brak njezina supruga s njezinom prijateljicom Käthe.

U Elisabethinim sjećanjima vidi se proturječje u njezinu životu: „Jednom se odlučila za slobodu, hladnoću i samostalnost, a zatim je do kraja života čeznula za nježnosti, toplinom i sigurnosti.“ Nije požalila ni za čim, život je bio lijep, strašan, nježan i beskrupulozan i sve jači od njezina srca koje se opiralo. Žena koja se suočava s prošlosti.

Marlen Haushofer rođena je 1920. godine u Frauensteinu u Gornjoj Austriji. Studirala je germanistiku u Beču i Grazu, a kasnije je sa suprugom i dvoje djece živjela u Steyru. U njezina se najpoznatija djela ubrajaju romani „Tapetna vrata“ (Die Tapetentür, 1957. / Leykam international 2022.), „Mansarda“ (Die Mansarde, 1969.), kao i pripovijetka „Ubit ćemo Stellu“ (Wir töten Stella, 1958). 

Najveći uspjeh ostvarila je s romanom „Zid“ (Die Wand, 1963. / Leykam international 2020.). Za svoja djela nagrađena je brojnim nagradama, primjerice austrijskom Nagradom za promicanje književnosti, nagradom Zaklade Theodor Körner, nagradom „Arthur Schnitzler“ te Austrijskom državnom nagradom za književnost. Međutim, istinsko priznanje i popularnost djela su joj doživjela tek nakon njezine smrti 1970. godine, te su postala svojevrsnim simbolom borbe za prava žena.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.